Ukinimo desetku zauvijek!, zavapio je nedavno neki ojađeni nogometni zanesenjak nakon što je najveću desetku svih vremena Diega Maradonu iznenada i podmuklo povukla božja ruka. No, nema potrebe za realizacijom spomenute inicijative, budući da je nogomet već odavno lišen genijalnosti kakve su nekada proizvodile velike desetke. Na ta, već gotovo zaboravljena vremena nogometne romantike, povremeno nas podsjete tek trenuci nadahnuća Lionela Messija, također igrača s brojem 10, jedine svjetske desetke dostojne usporedbi s Maradonom.
“Za njim i u zahod ako treba!”
Drago Rukljač (71), legendarni Zagrebov nogometaš sredine 70-ih, bio je u svoje vrijeme jedna od najpoznatijih desetki u bivšoj Jugoslaviji, svakako jedna od najvećih u povijesti Zagreba.
S nostalgijom se prisjeća onih vremena kada je, kako kaže popularni Gec, “svaka velika momčad imala desetku koja je bila njezina središnja figura i najbolji igrač”.
POGLEDAJTE VIDEO: Slavlje Dinama
– U moje vrijeme najpoznatije desetke na našim prostorima bili su Franjo Vladić iz Veleža i Jurica Jerković iz Hajduka. I ja sam bio desetka, i kao i svi igrači tog profila, imao sam flastera cijelu utakmicu. Nekidan sam slušao Vlašića kako je rekao da je na utakmici s Dinamom na njega flastera igrao Franjić, da mu nije dao disati. A ja sam na svakoj utakmici na sebi imao flastera! Znate kako su treneri govorili; “za njim i u zahod ako treba”, e to je nekada bio život desetke – nasmijao se poznati zagrebački nogometni španer.
I u Hajduku ste bili desetka naslijedivši je od splitskoga velikana Jurice Jerkovića?
– Jurica je u to vrijeme bio u vojsci, pa sam ja dobio desetku u Hajduku. Kada se bio vratio iz vojske, želio sam mu vratiti dres s brojem deset, no Jure mi je kazao da to nije potrebno. Nije bio opterećen desetkom, bez razmišljanja mi ju je prepustio – otkriva nam Drago Rukljač.
Kakve su desetke u današnjem nogometu? Postoje li još?
– Znate kak’ se kaže; ne može svatko biti desetka. Jer, nisu svi u stanju nositi se s teretom toga broja, zahtjevima koji ona nosi. Za to moraš biti poseban nogometaš. Bit ću možda malo grub, ali smatram da brojni današnji igrači s desetkom na leđima nemaju pojma! Jednostavno, ne mogu držati razinu koju mora imati jedna desetka, onu koja radi razliku na terenu. Takve dvije desetke u današnjem nogometu su samo izvanzemaljac Lionel Messi, koji bi jednako genijalan bio i da ga stavite na beka, te naravno Luka Modrić. Kod nas u reprezentaciji stvari su odavno tako posložene: ona igra kada igra i Luka – dodao je Drago Rukljač.
A tko su najveće hrvatske nogometne desetke? Ne postoji nikakva rang-lista, ali svaka epoha nosila je svoje genijalce. Osamdesetih je to bio Marko Mlinarić, nakon njega Aljoša Asanović, i obojica su briljirala s desetkama na leđima u Francuskoj, u zemlji koja je dala dvije desetke za sva vremena, Michela Platinija i Zinédinea Zidanea (iako je Zizou u Juventusu nosio broj 21, a u Realu peticu).
U novijoj eri prepoznatljive Dinamove desetke bili su Niko Kranjčar (nominalno s brojem 19), koji je broj deset preuzeo kada je došao u Hajduk, nakon njega i Luka Modrić (najprije s brojem 14) te, naravno, Sammir.
Varaždinac Miljenko Mumlek (41) jedna je od najpoznatijih desetki Hrvatske lige, iako je broj 10 zapravo nosio samo u Varteksu. Njegov dječački uzor bio, naravno, Maradona.
– Upijao sam njegove poteze, divio mu se. Imam CD s njegovim najboljim utakmicama i potezima – kazao nam je Mumlek.
Jesu li prave desetke u nogometu izumrla vrsta?
– Takvih kao što je bio Diego više nema, ali ideja desetke u modernom nogometu nije posve izumrla. Danas je desetka igrač iz drugoga plana, iza dviju špica, dok krila stoje široko, i taj je igrač zadužen za kreaciju. Kada momčad takvoga igrača nema, kaže se da mu nedostaje ono nešto od desetke. Iako rijetko koji od tih igrača doista nosi desetku na dresu, ima ih nekolicina s takvim osobinama; sviđaju mi se Bruno Fernandes, Dybala, De Bruyne...
Najviše mi se sviđa Majer
A od naših?
– Najviše mi se sviđa Majer. Mi smo u Varaždinu za desetku pripremali Ivanušeca, a on se u Dinamu malo “zgubil”. Ako baš tražimo igrača koji u Dinamu ima karakteristike desetke, onda je to Bruno Petković, i to kada Gavranović igra špicu. Bruno je majstor poteza, maloga prostora, pravi razigravač. Samo da je malo brži – naglasio je Mumlek.
A tko su danas, barem nominalno, desetke u velikim europskim klubovima? U Manchester Cityju Sergio Agüero, u Liverpoolu Sadio Mané, u Manchester Unitedu Marcus Rashford, u Atléticu Ángel Correia, u Juventusu Paulo Dybala, u PSG-u Neymar, u Interu Lautaro Martínez, u Milanu Hakan Çalhanoğlu, u Bayernu Leroy Sané... Svi oni skupa ne posjeduju ni prstohvat Diegove genijalnosti.
Najprepoznatljivije desetke naših travnjaka, uz spomenutoga Lovru Majera, još uvijek su legendarni Sammir iz Lokomotive, te dugogodišnji Hajdukov lider Mijo Caktaš??. Nitko od njih ni blizu Aljošina, Mlinkina ili Bobanova majstorstva.
Fali još super desetki nema Mlinarića