Dramatična završnica HNL-a s puno se pažnje prati i u Sloveniji, koja navija za svoju koloniju u Rijeci predvođenu Matjažom Kekom, a na Rujevici su još i Roman Bezjak i Matic Črnic. Sportski portali naših sjevernih susjeda prate svaki korak lidera s Rujevice i bivšeg izbornika, koji je Slovence odveo na SP 2010.
Među “navijačima” je i jedan od najvećih nogometnih autoriteta – Bojan Prašnikar (65), izbornik u doba onog “baraža” s Hrvatskom za EP 2004. koje je riješio Dado Pršo pogotkom u Ljubljani.
Zajedno ušli u Ligu prvaka
Prašnikar je vodio Keka kao igrača u Mariboru, a 1999. ga je povukao i na klupu za pomoćnika te mu na neki način bio mentor u trenerskim počecima. I odmah su uveli viole u Ligu prvaka, izbacili Lyon, dobili u 1. kolu Dinamo Kijev s Lobanovskim... Lijepi dani.
– Dosta pratim završnicu vaše lige. Kekova Rijeka je momčad koja daje konstantnu sliku, vrlo je malo odstupanja, prema gore ili prema dolje, nema euforije. Rijeka ima dosta dobar prosjek igre koji je drži tako dugo tako visoko. Momčad je jako dobro pripremljena, ne oscilira i to je u dugom prvenstvu od 36 kola vrlo bitno.
Kakvu je bila suradnja s Kekom?
– Vrlo dobra. Kao igrač bio mi je produžena ruka na terenu, a već prema kraju igračkog vijeka tražili smo mu mjesto jer je uvijek pokazivao interes da ostane u nogometu. Jako je dobro razumio igru, imao je trenerskog potencijala. Posebno je dobro shvaćao fazu obrane, a također je bio vrlo jak u komunikaciji s igračima, naročito onima koji su imali problema s ozljedama, budući da se i sam borio s njima.
Je li sad u najboljim trenerskim godinama, jači nego u vrijeme dok je bio slovenski izbornik?
– Sad je pun iskustava koja kao izbornik teško možeš steći jer si kao klupski trener gotovo 24 sata dnevno u dodiru s igračima ili stvarima vezanim uz klub. On je i posao izbornika vrlo dobro odradio. Iz godine u godinu vidi se sve veća konstanta, sve više ideja.
Koliko vašeg učenja vidite u njegovom radu?
– Razlika između nas bila je što sam ja bio napadač, a on branič, ali zato smo bili dobra kombinacija, bilo je to odlično za raspodjelu posla. Puno se dobrih stvari može uočiti, koje je mogao u to vrijeme usvojiti, od suradnje u klubu, kako napraviti tim... – kaže Prašnikar koji je, zanimljivo, bio kandidat za klupu Rijeke prije nego što se odlučila za Keka.
– Istina, razgovarali smo, ali ja sam se tada oporavljao od operacije kuka, pa sam kroz razgovore naznačio da baš i nisam optimalno spreman za takav posao – kaže jedan od rijetkih stručnjaka s našeg prostora koji je imao prilike dvije sezone raditi u Bundesligi (Energie Cottbus 2007.-2009.). Vidite li i Keka tamo jednog dana?
– Dugo je u nogometu. Došao je u fazu kad se teško više može napredovati. Sa znanjem koje ima, imao bi mjesta i u Bundesligi.
Tri kola dijele Rijeku od rušenja dominacije Dinama. Jeste li ponosni što bi Slovenija mogla dati prvog stranog trenera osvajača HNL-a, i to vašeg učenika?
– Mislim da je uvijek uspjeh kad dođeš u neku ligu koja nije tvoja i osvojiš naslov. A budući da smo mi na ovom prostoru i suparnici, onda ova mogućnost ima i puno veći značaj, posebno jer hrvatski nogomet kroz reprezentaciju ima svjetski ugled. Nadam se samo da će do kraja biti sve u redu, jer nije lako tako jakog suparnika kao što je Dinamo ostaviti iza leđa. Vidim da se igraju razne igre, pa još i to treba nadmašiti, na terenu i izvan njega. Rijeka ne bi uspjela da nije kao klub organizirana na vrhunskoj razini i u tom smislu Kekovo iskustvo moglo je samo pomoći.
Ne savjetujem Matjaža, ali...
Je li u vrijeme vašeg zajedničkog rada u Mariboru, kad ste se borili protiv moćne Olimpije, stekao to iskustvo za borbu s jačim od sebe?
– Da, mariborska mu je škola puno značila. Možda je taj odnos bio malo drukčiji. U Hrvatskoj je jako dugo Hajduk bio taj prvi oponent Dinamu dok ga Rijeka nije preskočila. Nije jednostavno boriti se protiv centrale.
Jeste li i sad u kontaktu s Kekom?
– Čujemo se i vidimo, ali zadnjih 3-4 mjeseca nismo jer sam opet bio na operaciji kuka pa jedva čekam da u lipnju odem kod vas na more. Prije sam znao ići u Rijeku na utakmice, pričali bismo. Nisam ga savjetovao, on je iskusan, ali u svakom se razgovoru može pronaći kvaka ili potvrda ideje – zaključio je Prašnikar.
