Na korak do Splita nogomet je jedna od glavnih tema, a nije riječ o Hajduku... već o projektu tamošnjeg drugoligaša. Zadnjih godina o tom klubu, odnosno gospodarskoj zoni, puno se toga pričalo. Puno je i napravljeno, a nogometni klub Dugopolje jedna je od prepoznatljivijih konstanti, piše Max!
Prvi čovjek kluba trenutačno je Jure Bosančić (32), mladi poduzetnik koji je u klub ušao prije dvije godine. Njegov pedigre nije nogometni, no , poduzetnički duh i incijativu nitko mu ne može oduzeti. Tu žicu naslijedio je od oca Zvonka, a danas je sa suprugom Marijanom suvlasnik obiteljske tvrtke. Energiju za poslovne obaveze u obiteljskoj tvrtci kao i u klubu crpi iz još jedne velike ljubavi. One prema uzgajanju životinja. Bosančić je s psima pasmine bullmastiff ostvario više od 15 šampionskih titula.
Završio Građevinski fakultet
Što je bio glavni motiv da uđe u nogometnu priču Dugopolja?
– Nakon završenog Građevinskog fakulteta u Zagrebu vratio sam se u obiteljsku tvrtku. Jedan od poslova bio je obavljanje stručnog nadzora u izgradnji stadiona Hrvatskih vitezova. Budući sam gotovo 10 sati dnevno provodio na stadionu i pratio njegov rast, javila se želja da jednog dana pokušam nešto napraviti u klubu. Nakon nekoliko godina, ljudi iz kluba su vjerojatno prepoznali neke moje kapacitete i ponudili mi mjesto direktora. Ni nakon nekoliko dana nije bilo lako donijeti odluku. No, danas sam sretan zbog toga.
Kakvu je situaciju zatekao u klubu?
– Moj ulazak u klub bio je malo prebrz, za mene ali i ljude oko mene. Nitko me nije poznavao iz nogometnih krugova ali niti me osporavao iz onih nenogometnih. Trebalo mi je neko vrijeme da procijenim stanje koje, naravno, nije bilo dobro. Budući da klub funkcionira kao udruga građana, financira se primarno iz proračuna lokalne samouprave. Bio sam uvjeren da kriza ne može trajati predugo, te da radom možemo napraviti nešto pozitivno.
Bilo je nužno pokušati financijski stabilizirati klub.
– To je bila osnova. Srezati troškove kako bi se rješavalo stare obveze. Nije bilo lako. Rizik je bio u financijskom i rezultatskom djelu. Troškove smo srezali, no odrazilo se to na igrački kadar. Dvije godine smo živjeli na rubu drugoligaške egzistencije. Uza sve to paralelno smo smanjivali zaostale obveze i došli blizu kraja. Još imamo obveza prema dobavljačima i vanjskim partnerima. Njima trebam posebno zahvaliti na strpljenju jer su imali i imaju razumijevanja. Vjerujem da ćemo u dogledno vrijeme doći do te famozne nule.
Bosančić se s brojkama jako dobro snalazi. Dugovanja kluba drastično je smanjio.
– Većina stvari ovisi o brojkama. U svakom poslu pojmovi su isti pa tako i u nogometu. U građivini sam naučio četiri osnovna pojma – količina, jedinična cijena ovisna o kvaliteti, rekapitulacija, te ljudska psihologija. Prva tri su mjerljiva i njima se relativno lagano barata dok je četvrti najosjetljiviji, najteže mjerljiv, a često i presudan.
Kao i u svakoj sredini, stara hrvatska navada su i brojni oponenti kojih sigurno ima u realizaciji projekta Dugopolja.
– Teško je definirati pojam oponenti. Isti mogu biti oni koji bi željeli raditi taj posao, a nisu dobili priliku ali i oni koji se ne slažu s vizijom. Svi imaju svoj život, ideje i ambicije, te ih treba poštovati. Svakog sam spreman saslušati, ne zazirem od toga da bez pogovora priznam pogrešku. Ali dok god vjerujem u projekt, gurat ću po svojim uvjerenjima.
Zahvala Zlatku Ževrnju
Zanimljivo, Bosančić u klubu radi kao volonter.
– Planiram postati profesionalac, ali tek kada i ako klub, zajedno s upravom, dovedem u stanje da može samostalno financirati profesionalca. Dokle god klub nije sposoban sustavom rada osigurati sredstva dovoljna za naknade predsjednika, direktora te ostalih članova uprave, naknada i nagrada neće biti.
Koja je najvažnija uloga predsjednika u nekom klubu?
– Uloga predsjednika je koordinirati rad cijelokupnog sustava i nastojati osigurati što stabilniji proračun. Klub predstavljati u najboljem svijetlu. Moram spomenuti gospodina Zlatku Ževrnju, današnjeg Župana splitsko-dalmatinskog, koji je u 26 godina mandata na čelu kluba, Dugopolje podigao s najniže na ovu razinu, te svim budućim generacijama ostavio veliku vrijednost.
Smije li se predsjednik miješati u struku?
– Na upravi je da definira realne ambicije i ciljeve te sukladno tome odabere struku. Ciljevi moraju biti jasni, a struka ih nakon nekog vremena ili na kraju ciklusa može i ne mora ostvariti.
Koliko on razmišlja o struci i zbivanjima na terenu, s obzirom na probleme i osiguravanje financija?
– Ne razmišljam o struci dokle god prati planirani program.
Klub ima dugoročnu strategiju?
– Prvi cilj je stabilizacija drugoligaškog statusa, a za to nam je potreban skoro pa sam vrh tablice. Dakle, potrebno je biti u vrhu da bi se ‘mirno spavalo’. Borbu za vrh morate spremno dočekati.
Koje će modele slijediti i što će biti glavna okosnica klupske politike?
– Ulaganje u afirmaciju mladih igrača, te poboljšanje sustava rada. Southampton je jedan od klubova koji bi smo željeli slijediti. Nije to klub kao Porto, Ajax, Dinamo ili slični koji imaju ili su imali jake nogometne škole, nego klub koji afirmira i promovira mlade igrače ponikle iz različitih sredina. Mi smo mala sredina, nećemo se moći nositi s tradicijom i veličinom Hajduka. Jer, normalno je da svako talentirano dijete ide u Hajduk. Mi se moramo koncentrirati na neke druge, mlade igrače s određenim kvalitetama.
Tekst pročitajte u tjedniku Max!
Normalna nogometna vijest koja naravno nikoga ne zanima.