Soba puna uspomena i u svakoj izgovorenoj rečenici odjek neizmjernoga ponosa na pokojnoga supruga. Na stolu u dnevnom boravku gospođe Dušice Zebec (82) prostrta je cijela povijest jedne velike trenerske karijere, neponovljivoga Branka Zebeca, stručnjaka koji je slavnome Bayernu donio prvi poslijeratni naslov njemačkog prvaka i čije se ime u Njemačkoj izgovara s najvećim poštovanjem.
Čak je i veliki Franz Beckenbauer u jednom intervjuu kazao kako je Zebec bio njegov najveći trener. Gospođa Dušica čuva i taj 'dokument'.
- U karijeri sam radio s velikim trenerima, vježbali su me Udo Lattek, Ernst Happel, ali Zebec je bio najveći - izjavio je Kaiser Franz, kojega je Zebec preuzeo od Čika Čajkovskog u 24. godini i od njega isklesao najboljega nogometaša na svijetu.
Povod ove priče Bayernov je novi pokušaj osvajanja Lige prvaka. Pokušali smo povući paralelu između Guardiole i Zebeca...
- To su dvije potpune trenerske suprotnosti. Zajednička im je čvrsta ruka, čelična disciplina i trofeji. No, ne bih dalje o Guardioli. Nekako mi nije legao, i tu bih se zaustavila - kaže gđa Zebec.
Bio je slobodni trener
Supruga Branka upoznala je u Beogradu, vjenčali su se 1953. godine, kada je Branko bio nogometaš Partizana. U München su preselili iz Zagreba, u ljeto 1968. godine.
- Čik Čajkovski tada je napustio klupu Bayerna i Bavarci su tražili trenera slične škole. Dobili su 'tip' da je Zebec slobodan, dobio je poziv, našli su se u Salzburgu. Došli su tamo menadžer Robert Schwan i predsjednik Neudecker i ubrzo je Branko išao na potpis ugovora - prisjeća se Dušica Zebec.
Zamislite kakva bi to danas bila vijest, da trenera Dinama preotme veliki Bayern. No, iako je Dinamo doista bio posljednji Zebecov klub prije odlaska u Bundesligu, on je te 1968. godine bio slobodan trener.
Dinamo je napustio u jesen 1967. godine, uoči finala Kupa sajamskih gradova. U pitanju je bio princip.
- Branko, naravno, nije morao napustiti Dinamo. Bila je to njegova odluka. Došlo je do smjene uprave koja ga je dovela, otišao je Šibl, i Branko je smatrao kako s njima treba otići i on. Premda su Dinamovi igrači bili vezani za njega, nije tu bilo mjesta sentimentalnosti, to je bila čisto profesionalna odluka - kaže gospođa Zebec.
Branko Zebec preuzeo je od Čajkovskog najveću generaciju u Bayernovoj povijesti, predvođenu Beckenbauerom, Gerdom Müllerom, Seppom Maierom... Od stranaca imao je samo dvojicu Austrijanaca, Pumma i Stareka, i s njima u prvoj sezoni osvojio prvenstvo i kup.
Najljepša uspomena iz Münchena?, pitamo Dušicu Zebec.
- Kada smo osvojili naslov prvaka, igrači su dolazili automobilima do gradske vijećnice gdje je na Marienplatzu bila organizirana proslava. Stotine tisuća ljudi bile su na ulicama, kakvo je to bilo veselje. Ah, danas je teško to ponoviti, nema takvih emocija, sada je u nogometu samo profit važan...
Pratili ste supruga na svim važnijim utakmicama?
- Manje dok je bio u Bayernu, jer su djeca bila mala. Ali kasnije, kad je bio u HSV-u, išla sam na gotovo sve. Pamtim čudesnu utakmicu u Tbilisiju, pred sto tisuća ljudi, koji su navijali za - Hamburg. Igrali smo carski i pobijedili 3:1, a Iko Buljan postigao je spektakularan pogodak udarcem glavom. Iko je bio prava ličnost, tako važan igrač u toj šampionskoj momčadi...
Poseban odnos Branko Zebec imao je s Beckenbauerom. Od najpouzdanijega igrača do obiteljskog prijatelja. Ali, nije sve bilo tako idilično kad je Zebec preuzeo Bayern.
- Franz, koji tada nije dobro poznavao Branka, jednom se iskrao po noći iz sobe u trening-kampu i otišao doma. Branko je išao u kontrolu poslije 23 sata i nije ga zatekao u sobi. Sjeo je u fotelju, ugasio svjetlo u sobi čekao ga. Kad se vratio usred noći, Franz je bio šokiran zatekavši trenera u sobi. Ne znam kakva je bila kazna, ali znam da Franz više nikada nije ponovio takvo što - ističe gđa Zebec, koja također u Beckenbaueru ima velikoga prijatelja.
- Uoči SP-a u Italiji 1990. godine, kazala sam mu: 'Navijam za Jugoslaviju, ali mi to ne možemo osvojiti, i zato to želim tebi'. Zapamtio je te moje riječi, pa me, netom nakon osvajanja svjetskog naslova nazvao iz Rima i kazao: 'Hvala ti što si vjerovala u mene!'.
Ne treba mi tvoj 'sorry'
Kojega je svoga nogometaša trener Zebec najviše kažnjavao?
- Kada se Kevin Keegan opraštao od Hamburga, na poklon je od kluba dobio veliku maketu jedrenjaka. Zahvalio se klubu riječima: 'Puno mi ovo znači, ali ja sam si sam kupio ovaj jedrenjak plaćajući kazne kod Branka Zebeca'. Na prvi trening zakasnio je 15 minuta, uz ispriku: 'Hi, sorry...'. Kad je to ponovio još dva puta, Branko ga je dočekao riječima: 'Mi ne živimo od tvoga sorry, nego od tvoga nogometa. Kazna je 5000 maraka! - ispričala je Dušica Zebec, uz podsjetnik na još jednu anegdotu:
- U Hamburgu je napadao veliki snijeg, promet je bio potpuno zakrčen, igrači su pješice dolazili na trening. Keegan je živio izvan grada i ulovila ga je panika da će opet zakasniti, pa je angažirao vojnu policiju i od nje iznajmio helikopter kako bi stigao na trening. Branko Zebec preminuo je 26. rujna 1988. u Zagrebu, u 59. godini.
Na pitanje koji joj je bio najdraži suprugov klub, gđa Dušica nimalo ne dvoji:
- Pitali su me je li to Partizan ili Zvezda, Dinamo ili Bayern, a ja sam oduvijek navijala samo za - Hajduk! Još od mladosti Split me privlačio; sunce, more, ljudi... Branka je u Split, u ime Hajduka, pozvao novinar Zvone Mornar - kaže gđa Dušica i dodaje:
- Jako me ljuti što je Hajduk tako nisko, što ne znaju odabrati prave ljude... Recite mi, je li mladi trener Vukas u rodu s pokojnim Bajdom? - pitala je gospođa Zebec.
Plaća u Bayernu bila je 8000 DEM
Uz gđu Dušicu, u Zagrebu živi njezina starija kćer Gordana, privatna poduzetnica, sa suprugom, zatim unuci Saša (liječnik anesteziolog) i Igor, te praunuk, 6-godišnji Lukas.
Mlađa kćer Maja (dipl. ekonimistica) živi u Frankfurtu. Ima kćer Nicole, diplomiranu pravnicu.
Gospođa Dušica Zebec ne skriva kolika su bila primanja njezina supruga u dvije münchenske godine.
- Mjesečno je zarađivao osam tisuća njemačkih maraka, plus premije za pobjede, te plaćeni stan i službeni klupski automobil. Poslije, kada je bio trener Hamburga, zarađivao je tri puta više - kaže Dušica Zebec.
>> Kad sam imao 22 godine, Pelé mi je ponudio da potpišem za Santos
