Domagoj Duvnjak, kapetan rukometaša Kiela, deseti put je igrao međusobno protiv Zagreba u Ligi prvaka. S dva pogotka sudjelovao je u posljednjoj pobjedi (33:22), u svojoj Wunderino Areni. To je Duvnjaku bila osma pobjeda, peta na domaćem parketu. Bilo je utakmica kada je baš briljirao u dresu “zebri” protiv hrvatskog prvaka. Primjerice 2015. u pobjedi 34:27 kada je postigao sedam pogodaka, pa godinu dana kasnije kada je postigao deset pogodaka u domaćoj pobjedi od 31:29, a sedan pogodaka postigao je i u Kielu i 2022. godine kada su pobijedili s 36:28. Ove sezone postigao je po dva pogotka, u Zagrebu i Kielu.
U četvrtfinalu želim Zagreb
– Žao mi je što Zagreb nije bio kompletan u našoj zadnjoj međusobnoj utakmici. Vjerujem da bi s Klaricom, Srnom i Gojunom bila potpuno drukčija priča. Moram reći da Zagreb ove sezone igra sjajno i mogu im samo skinuti kapu do poda. Gledao sam gotovo sve utakmice Zagreba ove sezone u Ligi prvaka, posebno me oduševila ona protiv PSG-a pred 13.000 gledatelja u Areni. Iskreno, baš mi ih je bilo gušt gledati. Srce mi je puno kada odličnim igrama predstavljaju hrvatski rukomet u Europi. Uostalom, nakon osam godina ponovno su u osmini finala Lige prvaka. U redu, bili su i 2019. godine, ali su te godine svi klubovi zbog pandemije prošli u osminu finala koja se na kraju nije ni igrala – rekao je Duvnjak.
I ovako oslabljeni Zagreb zadao vam je puno muka u prvom poluvremenu koje ste riješili u svoju korist, ali samo s plus dva?
– Dobro, imali smo visoko vodstvo, a onda smo napravili velik broj pogrešaka, što su zagrebaši iskoristili. U drugom poluvremenu sve je išlo na naš mlin i na kraju smo uvjerljivo pobijedili.
Igrali ste cijelu utakmicu protiv Zagreba, u prvom poluvremenu samo u obrani, u drugom samo u napadu gdje ste podsjetili na svoje najbolje dane igrajući na srednjem vanjskom...
– Tako je odlučio trener. Meni je to u redu, dobro se osjećam jer sam u posljednje vrijeme imao manjih problema sa zadnjom ložom.
Deset godina ste u Kielu i izborili ste deveti put četvrtfinale Lige prvaka. Možda bi bilo i deseti put da 2019. niste igrali u Kupu EHF-a.
– Puno nam znači izravni plasman u četvrtfinale jer ćemo imati puno više dana za odmor. Prvo mjesto nam je bilo bitno i iz razloga što smo u četvrtfinalu izbjegli jake klubove kao što su Veszprém ili Magdeburg.
Koga biste najradije u četvrtfinalu – Montpellier ili Zagreb?
Naravno, Zagreb. Ne zato što mislim da će za nas to biti laka utakmica. Ne, želim da moj bivši klub zaigra među osam najboljih europskih momčadi. Kvalitetu imaju i sigurno bi te naše dvije nove utakmice bile potpuno drukčije nego ova posljednja. Jer, Zagreb će, vjerujem, u travnju biti kompletan. Eto, od srca želim da se ove sezone još jednom vidimo. Koliko čujem, četvrtfinale se ne bi igralo u Zagrebu jer je Arena zauzeta. Šteta.
S Kielom ste već osvojili dvaput Ligu prvaka, ove godine imate priliku za novi trofej, no sljedeće godine vas vjerojatno nećemo gledati u ovom elitnom natjecanju?
– Istina je da smo kiksali u domaćem prvenstvu. Do kraja imamo još 11 utakmica, ali za prvim Füchseom trenutačno zaostajemo sedam, a za drugoplasiranim Magdeburgom četiri boda. I puno i malo. Ako ništa drugo, igrat ćemo sljedeće sezone u Europskoj ligi. Izgubili smo smo previše bodova prvom dijelu sezone. Nije sad neki problem ako jedne godine ne igramo Ligu prvaka. Da se to ponovi dvaput zaredom, onda bi nastao problem.
VEZANI ČLANCI:
Vrijeme je da dođete u Našice?
– Kako to mislite? A, da ako će Nexe sljedeće sezone igrati Europsku ligu, onda evo mene s Kielom malo u rodnoj Slavoniji. Naravno da bih volio igrati u Hrvatskoj i kada čekam ždrijeb, uvijek navijam da izvučemo neki hrvatski klub.
Nema ništa protiv stranca
Nema vas više ni u njemačkom kupu?
– Nažalost, ispali smo doma od Wetzlara, što je bio totalni šok nakon što smo ih par dana prije lagano dobili kod njih.
Svake godine mijenja se roster, što Kiel priprema za iduću sezonu?
– Za sada sigurno dolaze Madsen i Zerbe. Prvi ove sezone sjajno igra za GOG, a drugi dolazi iz Lemga.
Sada slijedi stanka zbog reprezentacije. Hrvatsku čekaju kvalifikacije za odlazak na Olimpijske igre u Pariz. Igramo u Hannoveru, od 14. do 17. ožujka protiv Austrije, Njemačke i Alžira. Pripreme su već počele, kada vi dolazite?
– Još ne znam koji točno dan.
Ali, dolazite?
– Da, naravno.
Novi izbornik je Islanđanin Dagur Sigurðsson, koliko ga poznajete?
– Znam ga iz Bundeslige jer je pet-šest godina vodio berlinske “lisice”. Znam ga kada sam s Hrvatskom igrao protiv Austrije, Njemačke i Japana, reprezentacija kojima je bio izbornik. Na prvu je miran, ne gubi živce, vjerojatno jako dobro zna tko što treba raditi, Veselim se što ćemo surađivati. Nadam se da ćemo zajedno ostvariti dobre rezultate. Vrijeme je nakon nekoliko sušnih godina da konačno budemo blizu borbe za medalje na velikim natjecanjima. Na kraju krajeva ovi moji stariji suigrači iz kluba govorili su jako pozitivno o Daguru jer su s njim osvojili zlato na Europskom prvenstvu 2016. i broncu iste godine na Igrama u Rio de Janeiru. Iz Kiela su tada za reprezentaciju igrali Pekeler, Wolff i Dahmke. Čovjek koji je osvojio njemački Kup, bio drugi u Bundesligi, bio najbolji trener u Njemačkoj, bio pobjednik Super Globea, igrao Final Four Lige prvaka s Berlinom, bio osvajač Europske lige, Europskog prvenstva, olimpijske bronce, ima vrhunske reference. I u svemu što je radio u Japanu ostavio je dubok trag. Puno sam puta igrao protiv njega i ono što znam je da su njegove momčadi bile super pripremljene. Jednom smo razgovarali na SP-u u Egiptu, onako usput i to je bilo to.
VEZANI ČLANCI:
Vi nemate ništa protiv stranca na klupi Hrvatske?
– Naravno da nemam. Uostalom zar Njemačku koja je rukometna nacija u pravom smislu riječi isto ne vodi stranac i to isto Islanđanin.
Austrija nam je prvi suparnik na kvalifikacijskom turniru, opet je najvažnija ta prva utakmica. Nikola Bilyk, vaš suigrač iz Kiela, igra u sjajnoj formi. Kako ga zaustaviti?
– Ima načina. Riješit ćemo to. Šalu na stranu, Bilyk ove sezone igra jako, jako dobro. Sjajan je bio i na Europskom prvenstvu. Austrija nam je s tog EP-a ostala dužna, odigrali smo neodlučeno premda smo vodili tri-četiri razlike pet minuta do kraja. Izbornik će sigurno naći način kako da ih pobijedimo i otvorimo si put prema Parizu. Naravno da bih želio opet otići na Olimpijske igre. Bio sam u Pekingu, Londonu i Riju, imam samo tu jednu broncu iz 2012 godine.
Još su svježa sjećanja s Europskog prvenstva u Njemačkoj gdje smo osvojili skromno 11. mjesto?
– Rezultat sve govori, rezultat je taj koji sve pokazuje i određuje stvari. Ne možemo reći da je 11. mjesto u Europi uspjeh. I ne smijemo, jer sigurno vrijedimo više. Govorio sam nakon Španjolske da ne treba biti euforije, da moramo ostati čvrsto na zemlji. Pokazalo se da sam bio u pravu. Žao mi je što u nekim utakmicama nisam mogao pomoći zbog bolesti. Jedino dobro što se dogodilo na tom Europskom prvenstvu da smo dobili neke nove, mlade igrača poput Klarice, vratare Mandića i Kuzmanovića, Srnu, Načinovića. Za sve njih bilo je to ogromno iskustvo, a za nas starije ogroman dobitak.
Proglašeni ste za najboljeg sportaša Kiela?
Da, nakon deset godina koliko živim i igram u ovom gradu, za mene je to jedno veliko priznanje. Ovo je velika čast. Svi znaju da volim Kiel i ponosan sam na ovu nagradu, pogotovo kada vidim tko ju je sve osvajao. Primjerice, sportaši Kiela bili su, među ostalima, rukometaš Magnus Wislander, tenisačica Angelique Kerber... Izabran sam s 24,3 posto glasova ispred nogometaša Holsteina Stevena Skrzybskog, njegova suigrača Philippa Sandera te svoga u Kielu Haralda Reinkinda. Konkurencija je bila jaka jer nogometaši Holsteina ove sezone igraju jako dobro. Trenutačno su drugi, pet bodova iza vodećeg St. Paulija. U Bundesligu plasirat će se prva dva kluba pa možda sljedeće godine Kiel bude imao dva vrhunska kluba u najvišem razredu nogometa, odnosno rukometa. Zanimljivo je da sam bio i sportaš Hamburga dok sam igrao u tom klubu.
Još ostaje da budete sportaš Zagreba?
– Ha, ha, dobra šala. Ja sam još uvijek igrač Kiela, imam ugovor i to je to.
Sigurno biste se dobro uklopili u ovaj roster Zagreba?
– Rekao sam, ja sam igrač Kiela i tu prestaju svi razgovori – odlučno će Duvnjak.
VEZANI ČLANCI:
Za najboljeg sportaš Kiela dobili ste zanimljivu nagradu?
Da, skulpturu tešku 7,3 kilograma.
Ova nagrada je nekako logičan slijed za trag koji je Duvnjak ostavio ne samo u Kielu već u njemačkom rukometu. U Njemačku je došao samo s 21 godinom kada je potpisao za Hamburg. U to vrijeme to je bio jedan od najvećih transfera u Europi. Zagreb je dobro naplatio prerani odlazak Duvnjaka u Njemačku. Igrao je u Hamburgu u njegovoj najboljoj eri kada su osvojili njemačko prvenstvo, a onda i senzacionalno Ligu prvaka. Te sezone igrali su wild card turnir na kojem su u polufinalu pobijedili Wisłu, a potom u finalu francuski St. Raphael. U skupini Lige prvaka osvojili su prvo mjesto, a do finala su u nokaut-fazi izbacili Celje, Flensburg i Kiel. U finalu su pobijedili Barcelonu. Sa 78 pogodaka Duvnjak je bio osmi strijelac Lige prvaka, a za Hamburg je tada igrao i najbolji strijelac Lige prvaka, Hans Lindberg. Zanimljivo je da u All star momčadi nije bilo nijednog igrača HSV-a što je bio presedan. Od ljeta 2014. je u Kielu. U ovih deset godina odigrao je velik broj utakmica, no koja mu je ostala najviše u sjećanju?
– Kada smo u Ligi prvaka 2015. godine, u osmini finala, pobijedili Flensburg na njihovu parketu s devet pogodaka razlike.
Inače, Domagoj Duvnjak ulaskom u igru protiv Rumunjske na Europskom prvenstvu u Njemačkoj postao je igrač s najviše nastupa za hrvatsku rukometnu reprezentaciju. Bio mu je to 247. nastup i sada ima jedan nastup više od Igora Vorija. U vremenu od 2008. do 2018. godine Hrvatska je stalno bila u vrhu na europskim prvenstvima. U tih deset godina igrali smo stalno u polufinalima, a način na koji smo osvojili broncu u Poljskoj 2016. godine još i danas se prepričava.
Ne razmišljam o kraju
– Ja to još dan-danas ne mogu objasniti, opisati. Nama se trebalo poklopiti nekoliko rezultata prije naše utakmice. Mislim da su Norveška i Francuska igrale prije nas, a mi smo dobili priliku ako dobijemo više od 12 razlike da možemo ući u polufinale. Pero Metličić je došao, bili smo u krugu na zagrijavanju, rekao je: “Dečki, vjerujte! Jednostavno vjerujte, može se iz minute u minutu. Tko zna što se može dogoditi na kraju?” Mislim da je to jedna od dražih mojih utakmica u reprezentaciji, ako ne i najdraža. Letjeli smo po terenu, ne mogu to opisati. Da nam je netko rekao prije da ćemo dobiti priliku da možemo ući u polufinale... Mi smo bili spremili stvari i čekali da utakmica završi jer smo trebali ići igrati u drugi grad od petog do osmog mjesta. I onda pobijediš, dođeš u sobu, raspakiraš se. I žao mi je jako zbog utakmice protiv Španjolaca u polufinalu. Mislim da smo tu bili zreli ući u finale.
Igračka karijera se bliži kraju ili?
– Ne razmišljam još o kraju. Potpisao sam ugovor na još godinu dana za Kiel. Sljedeće godine čeka nas, nadam se, nastup na Olimpijskim igrama, a 2025. smo domaćini Svjetskom prvenstvu. Što će biti poslije, ne znam. Znam samo da neću među trenere, ali da ću ostati u rukometu – hoću. Ipak sam ja u ovom sportu, zahvaljujući ocu, od šeste godine – zaključio je Domagoj Duvnjak, koji će u siječnju Hrvatsku povesti prema još jednoj velikoj medalji.
Kad smo već kod grada Kiela, bili smo tu nekoliko dana, bilo je prilično tmurno. Imali li u Kielu uopće sunca?
– Ha, ha, jako malo – zaključio je Duvnjak.
GALERIJA Kapetan hrvatskih rukometaša Domagoj Duvnjak
