Željko Drakšić, dugogodišnji glavni tajnik Hrvatskog košarkaškog saveza, u petak je krenuo na svoje posljednje putovanje. Na karlovačkom groblju Jamadol, sportskog djelatnika koji je preminuo u najboljim dužnosničkim godinama (55), ispratili su mnogi košarkaški i sportski djelatnici, košarkaški suci, aktualni i bivši košarkaši (Žorić, Prkačin, J. Vranković, Stojić, Bagarić, Baždarić, A. Žižić, Miljković, otac i sin Novosel...), legenda ženske košarke Danira Bilić, glavni tajnik Sportskog saveza grada Zagreba Antunović, nogometni dužnosnik Srebrić, suradnici iz HKS-a, ali i brojni sugrađani pa je to bio pogreb koji će se u gradu na četiri rijeke dugo pamtiti.
Drakšićevu pokopu nazočili su i predstavnici nacionalnih košarkaških saveza okolnih zemalja pa smo tako vidjeli i Dejana Tomaševića (generalni tajnik Košarkaškog saveza Srbije), Iztoka Remsa (Slovenija), ali i Predraga Bogosavljeva, jednog od Fibinih direktora.
Posljednji pozdrav ovom omiljenom sportskom dužnosniku uputili su i čelni ljudi Hrvatskog olimpijskog odbora (Zlatko Mateša, Josip Čop), predstavnici većine domaćih košarkaških prvoligaša, ali i Gradskog poglavarstva grada Zagreba.
Najemotivniji, dakako, bili su djelatnici Hrvatskog košarkaškog saveza, posebno ženski dio, jer je Željko Drakšić bio vrlo profesionalan i korektan prvi operativac Saveza.
Jednako emotivno bilo je nešto prije u Gradskoj vijećnici gdje su se nadahnutim govorima od Drakše oprostili karlovački gradonačelnik Damir Jelić, dopresjednik HKS-a Nikola Rukavina, pomoćnik glavnog tajnika HOO-a Damir Šegota, predstavnik Hrvatske udruge košarkaških trenera Vlado Vanjak, predstavnik bivši reprezentativaca Slaven Rimac te Slavko Cvitković u ime sportskih novinara.
- Nema više Drakše, to je okrutna istina. Nema suverenog voditelja našeg košarkaškog pogona, čovjeka nepotrošiva elana, iznimne kolegijanosti i otmjenosti u svemu tome – naglasio je Nikola Rukavina.
- Kod čovjeka se lako otkrije da li svoj posao odrađuje ili mu je to poslanje. A Drakša je iz državne službe, s pozicije jednog od rukovoditelja, otišao u sport, na dužnost koja je mandatna. A takvo što se nije moglo izvesti bez silne ljubavi prema košarci – dodao je gradonačelnik Jelić.
- Drakša mi je uvijek bio jedan od najdražih suradnika iz nacionalnih saveza – prisnažio je Damir Šegota.
Košarkaški trener Vlado Vanjak bio je posebno dirnut, ali i nadahnut:
- U knjizi njegova života ostalo je previše neispisanih stranica, no živio je život vrijedan poštovanja jer je na sve oko sebe djelovao kao moralna obveza. Drakša, želimo ti da od sada igraš nebeske košarkaške susrete s onima koji su te tamo dočekali.
U ime bivših reprezentativaca obitelji i prijateljima obratio se Slaven Rimac:
- Mi igrači smo ga cijenili jer je bio marljiv, inteligentan i entuzijastičan i kao takav uvijek je bio spreman olakšati nam situacije u kojima bismo se našli. Shvatio je da smo mi košarkaši posebne biljke i sve je činio s lakoćom. Imao je beskrajnu vjeru u nas, čak i onda kada bismo trpjeli teške udarce.
Ganutljivo, izmiješano sa suzama, govorio je dugogodišnji sportski komentator HRT-a Slavko Cvitković:
- Drakša je dolazio na posao i nakon teških terapija, kako bi pomogao da Savez funkcionira. Sjećam se da je među košarkašima hrvatskih klubova postojala kletva "dabogda ti Drakša dodijelio medalju" jer on je bio taj koji je medalje dodjeljivao onima koji su u finalu pobijeđeni. No, on sam, za sve što je činio u košarci, zaslužio je veliku zlatnu medalju.
Vrhunac komemoracije bio je kada je glasnogovornica HKS-a Andrea Hitner pustila tonski zapis oproštajnih poruka niza aktualnih i bivših košarkaških reprezentativaca Roka Ukića, Bojana Bogdanovića, Roka Stipčevića, Krune Simona, Damjana Rudeža, Marija Stojića, Damira Mulaomerovića, Marka Popovića, Gordana Giričeka i Nikole Vujčića.
- Izgubili smo velikog čovjeka koji je bio i dio naših duša - kazao je trener Cibone Damir Mulaomerović, a posebno emotivno poentirao je Nikola Vujčić, sportski direktor Makabija:
- Sve od 1999. pa do danas, koliko je bio tajnik Saveza, nikad me nije zaboravio nazvati na a Svetog Nikolu i čestitati mi imendan. I uvijek bi rekao, ako Bog da čujemo se i sljedeće godine. Nažalost, taj je poziv ove godine izostao jer ga je Bog uzeo k sebi.
Na kraju smo zavirili u Knjigu sjećanja u kojoj nam je za oko zapela osobna poruka ovoljetnog košarkaškog izbornika Aleksandra Petrovića:
- Iako je naš odnos često bio na vatrenoj liniji, zahvaljujući tebi taj odnos je ipak bio šarmantan i civiliziran.
I doista, takav je bio Drakša. Uljudan, učtiv, profesionalan, ali i duhovit i dobronamjeran.
