- Bili smo suigrači i suparnici. Veliki protivnici, ali samo u bazenu. Nikako u životu. Žao mi da je to razdoblje našeg druženja i prijateljevanja sada prekinuto, svakako prerano i svakako je trebalo i dulje potrajati - kazao je jučer na komemoraciji u čast preminule hrvatske vaterpolske legende Ronalda Lopatnyja (77), održanoj u dvorani Vatroslava Lisinskoga, njegov bivši suigrač iz reprezentacije i veliki prijatelj, Beograđanin rođen u Kotoru, Đorđe Perišić (81).
Neponovljiva generacija 1968.
Obojica su bili članovi one čuvene generacije vaterpolista Jugoslavije koja je na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. osvojila zlatnu medalju. Prvu za vaterpolo na ovim prostorima.
- Prošli smo zajedno puno toga, lijepoga i ružnoga, veseloga i žalosnoga. Stručno i ljudski predvodio nas je Aleksandar Coša Seifert, za kojega je Roni govorio da je njegov vaterpolski otac. Sad Ronija više nema, otišao je svom Coši, ali i svojim suigračima, čekaju ga tamo i Žmego (Miroslav Poljak), Trumba (Ivo Trumbić), Mirko (Sandić) i Uroš (Marović)... Zajedno smo dali veliki doprinos razvoju vaterpola i to u svjetskim razmjerima. I zato Roni ostaje nezaboravan, pamtit ću njegovu sjajnu pripremu za utakmicu, njegovu veliku želju za pobjedom, bio je uporan i karizmatičan - zaključio je Perišić koji već teško hoda (uz pomoć štapa), ali ostao je bistra uma te je pozvao prisutne da Lopatnyju i zaplješću.
Tomislav Družak, državni tajnik za sport u Ministarstvu turizma i sporta, podsjetio je i na ostale velike Ronijeve uspjehe: na europska srebra iz Utrechta 1966. i Barcelone 1970., mediteranska zlata iz Tunisa 1967. i Izmira 1971., na naslove s Mladosti u Kupu prvaka (tri), osvojena prvenstva Jugoslavije (tri)...
- Kao predsjednik Mladosti surađivao sam s Lopatnyjem. Iako ga nije bilo tako često na bazenu, znao nam je dati korisne savjete. A nedostajat će nam i druženja s njim u Samoboru u okviru naše Družbe svetog Mihalja. Znao je tako nadahnuto pričati o vinima i hrani. U tome mu nije bilo premca.
Što i ne iznenađuje jer je Lopatny između ostaloga bio i poznati ugostitelj. Njegov restoran u središtu Zagreba godinama je okupljao sportsku i društvenu kremu metropole.
I dok su nazočni za većine tih govora uspijevali sačuvati čvrstoću, kad je o svom ocu počela govoriti njegova kćerka jedinica Maja Lena (30) i oni najtvrđi pustili su suzu. U emotivnom nastupu tijekom kojega nije mogla zatomiti plač, Maja Lena Lopatny kazala je:
Ostvario sve što je poželio
- Naša bezgranična ljubav ne poznaje različite svjetove. On je moj svemir i ja njegov. Kad sam se ja rodila, nastala je najveća ljubav na svijetu. Naučio me je da nikad ne odustajem, da je svaki cilj ostvariv ako ga jako želiš i marljivo radiš na njemu. Sve što je poželio, on je i ostvario. Osvojio je sve što je mogao, stekao puno divnih prijatelja i proputovao cijeli svijet. Bio je čovjek za pet, nosio je kapicu s brojem pet, a i umro je petog dana u petom mjesecu - napomenula je Maja Lena, dodavši:
- Svi znaju da je on bio izvrstan vaterpolist, ali on je bio i veliki čovjek i najbolji tata na svijetu!
Uz članove obitelji, među kojima je bila i Ronijeva bivša supruga, glumica Mia Begović (majka Maje Lene), na posljednji oproštaj od proslavljenog vaterpolista na komemoraciji u Lisinskome, ali i nešto poslije kod sprovoda na Mirogoju (na kojem je o Roniju nadahnuto govorio Dubravko Šimenc), došli su mnogi njegovi prijatelji i suigrači, među kojima i Ozren Bonačić, Karlo Stipanić i Ratko Rudić, ali i obični poklonici vaterpola koji su mu na taj način željeli zahvaliti za sve što je dao za zagrebački, hrvatski i jugoslavenski vaterpolo.
