Siniša Mihajlović danas slavi 50. rođendan. Bivši srpski nogometaš, koji danas trenira Bolognu, u razgovoru za Gazzetta dello Sport pričao je o svom životu i karijeri te o odnosu s ratnim zločincem Arkanom.
Mihajlović je pričao o ratnim godinama na prostoru bivše države te o rodnom Vukovaru.
>> Pogledajte kako je Thompson iz ringa pjevao za Hrgovića!
– Svi ratovi su odvratni, ali bratoubojstvo koje smo mi proživjeli u bivšoj Jugoslaviji nešto je najgore što se može dogoditi. Prijatelji koji su pucali jedni na druge, slomljene obitelji. Vidio sam kako moj narod pati, gradovi su uništeni, svi pobijeni – kaže Mihajlović i nastavlja:
– Moj najbolji prijatelj uništio mi je dom. Moja mama je Hrvatica, otac Srbin. Kada su se preselili iz Vukovara u Beograd, mama je zvala svog brata Ivu i rekla mu da dođe u našu kuću. A moj ujak je rekao: "Što si odvela muža? Ta srpska svinja trebala je ostati tu da ga zakoljemo." Takva vam je bila tadašnja klima.
A za Vukovar kaže...
– Rođen sam u Vukovaru koji je za mene bio najljepši grad na svijetu. Zatim je postao simbol rata. Nakon rata došao sam u Vukovar. Nisam se mogao orijentirati. Samo kosturi zgrada, nagomilani za stvaranje rovova. Ptice nisu letjele, nije bilo psa na ulici. Bio je to grad duhova – kaže Mihajlović.
Imao je poseban odnos s ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom.
– Za njega sam dao posljednji pozdrav. Bio mi je prijatelj, vođa navijača Crvene zvezde. Uvijek se ponašao dobro prema nama, igračima iz kluba i reprezentacije. On je čak uhvatio mog ujaka Ivu i spasio ga je. Htjeli su ga ubiti, ali Arkan nije dao. Odmah me nazvao – prisjetio se Mihajlović i nastavio:
– O Arkanu sam pričao puno puta. O tome da sam ga poznavao prije rata, o tome da sam osudio njegove zločine, ali i o tome što je on predstavljao za Srbe u tom trenutku. Moraju proći barem dva desetljeća kako bismo mogli objektivno procijeniti što se dogodilo. Bilo je to razarajuće za sve. Ovo što ja kažem, isto može reći Hrvat ili Bosanac. Proživjeli smo ludilo povijesti.
Jedna utakmica u karijeri bila mu je posebna.
>> Pogledajte galeriju: doček vatrenih na Trgu
– Bio je to prvi dvoboj između Hrvatske i Jugoslavije nakon rata. Igrala se uzvratna utakmica u Zagrebu i tada smo izborili plasman na Euro 2000. Susret je završio s 2:2, a ja sam asistirao za oba gola. Novine u Srbiji dale su mi ocjenu deset – kaže Mihajlović.
Odlazak u Međugorje na njega je ostavio snažan dojam.
– Imam snažan karakter. Srbin sam od glave do pete, sa svim vrlinama i manama mog ponosnog naroda. Znam priznati pogreške, znam dati i primiti ispriku te sam uvijek spreman za dijalog. Smatraju me tvrdim čovjekom, to je istina. I bolje da me ne provociraju – rekao je Siniša Mihajlović i nastavio:
– Kad sam prvi put došao u Međugorje, plakao sam kao dijete, nisam mogao zaustaviti suze. Osjetio sam se jačim. Više sam bio taj dan čovjek nego ikada u životu.
Čovjek koji Arkana smatra prijateljem, trebao bi plakati uvijek i svugdje, a ne samo u Međugorju. Konfuzan si.