Dva i pol sata vožnje od Zagreba i već ste na idiličnome planinskom području iznad Bleda. Do Sportskog centra Pokljuka vodi cesta puna serpentina, slična sljemenskoj. Kad dođete na hotelsku terasu s pogledom na biatlonski stadion, postane vam jasno zašto je biatlonac Jakov Fak odlučio napustiti Hrvatsku.
Pa mi u Lijepoj Našoj takvo što nećemo imati barem još 20 godina. A tada će 23-godišnji Jakov imati godina koliko i njegov današnji trener Uroš Velepec. Za dva desetljeća će taj Mrkopaljac biti "striček" koji će biatlonskim početnicima prepričavati kako je za Hrvatsku osvojio olimpijsku broncu, a četiri ili osam godina poslije za Sloveniju zlato.
– Da se biatlonci 2006. nisu odvojili od Hrvatskoga skijaškog saveza, do toga ne bi ni došlo. Uvjeren sam da bi Vedran Pavlek znao sponzorski kapitalizirati svjetsku i olimpijsku broncu. Držim da sam s te dvije medalje dao više Hrvatskome biatlonskom savezu od uloženog, pa sam krenuo dalje, za trenerom za kojeg sam uvjeren da će me odvesti još više.
Taj famozni trener je 43-godišnji profesor tjelesne kulture Uroš Velepec. I on je iznenađen koliko je Fak napredovao u dvije godine:
– Prije no što je počeo raditi s nama, Jakov je bio prosječan junior. Svojim je dometima iznenadio cijeli biatlonski svijet. Jakov ima sjajnu psihu, koju je teško dotući. Doduše, zbog trauma radi prelaska k nama sada mu je ipak poljuljana.
Nisam imao neugodnosti
Nakon objave o prelasku u Deželu, Jakov je otišao na pripreme na Pokljuku, koja mu je sada drugi dom. Na njemu se vidi da se još nije oporavio od stresa koji je izazvalo donošenje najveće životne odluke.
– Bilo mi je grozno. Imao sam osjećaj da to neće ići, ali i neizmjernu želju da bude kao i dosad. Meni je teže bilo prihvatiti to što, želim li biti još bolji, ne mogu nastupati za Hrvatsku, nego to što drugi ljudi misle o mom potezu. Moji me Mrkopaljci nisu osudili, nisam doživio nikakvu neugodnost. Žao mi je zbog izjava gospode iz HOO-a koja znaju da sam htio ostati u Hrvatskoj, ali to mi ne bi jamčilo daljnji sportski napredak. To je isto kao da nadarenom znanstveniku date dobru plaću, ali ne i laboratorij i mentora.
Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša osudio je slovensku stranu za ucjenjivanje.
– Htio sam da sve bude kao i dosad, da Hrvatska plaća Sloveniji troškove moje karijere, ili da Uroš Velepec zajedno sa svojim timom dođe u Hrvatsku, no to je njihov Odbor za biatlon odbio. Ja ne osjećam da me slovenska strana ucijenila jer se držala dogovora do kojeg je došlo kad sam počeo raditi sa Slovencima i koristiti njihove resurse i stručno znanje, a za to su znali i ljudi iz hrvatskog saveza.
U financijskom smislu, Hrvatska je strana nudila više.
– Kada sam u Sloveniju otišao za manje novca, netko bi se trebao pitati je li u tom hrvatskom savezu sve u redu. Osim toga, ja želim zaraditi svoj novac, a ne da mi netko nešto poklanja i potom nabija na nos.
Intervju na slovenskom
Ispričali smo mu priču o slovenskom jedriličaru Vasiliju Žbogaru koji je dvije olimpijske medalje (srebro, bronca) isklesao trenirajući u Splitu i kojem nitko nije postavio nikakav uvjet.
– On ima sreće u karijeri. I ne zna koliko je sretan.
Spomenuti Žbogar mogao bi biti hrvatski zet, jer hoda s Miss Dalmacije. Eto prilike da barem na tom polju Slovencima uzvratimo:
– Misicama su jedriličari privlačniji od biatlonaca. One više vole more nego zimske radosti – našalio se i Fak.
Nakon završetka jutarnjeg treninga, Jakov je za POP TV dao intervju na slovenskom. Kolega novinar kazao nam je da Jakov "zelo lepo govori po lublansko".
– Uvijek ću biti Hrvat, koji će se ubuduće boriti za slovenske državne boje. Nemam bojazni da u Sloveniji neću biti prihvaćen, jer u sportu status stječete rezultatima. Osim toga, prije dvije godine prihvaćen sam kao da sam oduvijek s njima, a stav moga sportskog okruženja mi je najvažniji.
Ovoliko se o Faku nije pisalo dok je još bio Hrvat a sad je odjednom svima jako zanimljiv....