Drugi dan Zimskih olimpijskih igara, ugledni i dugogodišnji HRT-ov komentator počinje prijenos biatlonske utrke – sprint na 10 kilometara. Od samog početka utrke kolega se čudom čudi toj olimpijskoj disciplini, još mu je nekako shvatljivo da postoje skije i štapovi te da se trči po snijegu, ali što tu radi ta puška? Pa nije valjda da ubije slučajnu lisicu, zeca ili pak srnu koji bi mogli iskočiti iz šume i prepriječiti mu put. Pa ne zna kako bi zbrojio vrijeme i ispucane metke te, u trenucima dok je Jakov Fak osvajao vjerojatno jedinu olimpijsku medalju u nordijskom skijanju za Hrvatsku, on zaključuje prijenos a da nikom nije bilo jasno što se dogodilo i na kojem je mjestu taj Mrkopaljac završio. Srećom, nakon nekoliko sati ukazao se službeni spiker u Vancouveru i spasio stvar, a nas prosvijetlio: "Olimpic bronze medal – Fak, Kroejša"!
To je ponovio nekoliko puta, jer ta riječ na engleskom (fuck se piše, a fak izgovara) znači nešto posve drugo. A zapravo se tom našem komentatoru baš 'fakalo' za Faka, koji ga je prvi put u karijeri potpuno izludio.
Bila je to jedna od posljednjih biatlonskih utrka koje je prenosila naša dalekovidnica, a Jakov Fak svojski se trudi da kolege i ove godine ne stavlja na muke. Naime, ne želi više nastupati za Hrvatsku, nego za Sloveniju.
– Sploh ne vem kaj da delam. Zelo se dobro počutim tukaj, tukaj je moj trener Uroš Velepec, a v Hrvaškoj ne bom več smučal – rekao je na slovenskom jeziku Fak prije nekoliko dana.
Proteklog tjedna Jakov Fak u središte Zagreba, u Novinarski dom u Perkovčevoj, ušetao se s nečim za što su pomislili da je puška, a gotovo je nevjerojatno da nije bilo zaštitara.
– Došao sam po istupnicu, pomozite mi – izustio je Fak.
Dobro, dobro, samo makni tu pušku, pomislili su.
Svi reagiraju prekasno
Dakle, stvar je tipično hrvatska. Naime, čelnici biatlonskog saveza, eto, zapravo imaju obračun sa skijašem, jer Fakov odlazak vjerojatni je kraj i tog sporta u nas. Tada ti isti ljudi koji su Faku stvarali pritiske više ne bi mogli ni dobivati novac koji bi im bio namijenjen kad bi brončani olimpijac ostao. Istina, kada su shvatili da želi otići, svi su se digli na noge, reagirao je HOO, ali samo u strahu od medijske reakcije, zapravo se nitko uopće nije brinuo za talentiranog sportaša koji je sve o ovom napornom sportu naučio na Pokljuki, jer u Mrkoplju to nije imao ni gdje ni s kim. I sada je cjenkanje sa slovenskim savezom – oni daju 60 tisuća eura, a mi zahtijevamo 100 – zapravo samo osobni obračun ljudi u našem biatlonskom savezu s brončanim olimpijcem.
Neće Fakov odlazak nitko u HOO-u, ali ni sportskoj javnosti, shvatiti tragično. Pa uspjesi gimnastičara, veslača i ljudi iz malih sportova odavno su tek priča za jedan dan, to je ionako uspjeh tih nekoliko zanesenjaka koji cijelu karijeru mukotrpno rade a da od toga zapravo mogu samo pristojno živjeti, nikako se ne mogu obogatiti poput, primjerice, nogometaša. Mogu shvatiti Fakovu želju da odjene zeleni kombinezon umjesto 'kockastoga' zbog toga što misli da će tako njegov sportski napredak i uspjesi biti lakše dohvatljivi. Pritom uopće ne sumnjam da je u tome mrkopaljski biatlonac vidio i financijski izazov, što mu ne treba zamjeriti.
Neće biti manji Hrvat
Ne mislim da će Jakov Fak postati manji Hrvat u srcu kad možda negdje bude slušao Prešernovu "Zdravljicu" slaveći medalju za Sloveniju, ali svatko tko ne želi trčati, skakati, skijati i pritom pucati za Hrvatsku doista se pita – pa što će nam on zapravo.
Jedina je istina da Hrvate biatlon, gimnastika, veslanje zapravo uopće ne zanimaju, to je nama sve dosadno. Zanima ih eventualno kad Jakov Fak dođe tražiti svoja prava, pritom, vjerujte, nikoga ne zanima koliko on sati i sati dnevno provede na skijama, koliko je odricanja zapravo potrebno da bi se postigao takav sportski uspjeh. Naš puk samo želi konzumirati elitističke sportove, pritom zapravo uživa u tome što postoje Mamić, Marković, Štimac, sve afere i svi skandali. I zbog svega, onog trena kada se raspetlja slučaj Fak, a to će se dogoditi uskoro, svi će vrlo brzo zaboraviti na Faka iz Kroejše.
Bravo, odlično napisano !!