– Zahvalan sam što su mi ukazali čast da nosim ponos hrvatske države – bila je prva reakcija stjegonoše iz Mrkoplja koji je jučer (ispratio ga je otac Mario) otputovao u Vancouver i bit će prvi hrvatski olimpijac na poprištu Igara.
Pitali smo ga na Plesu doživljava li to i kao strateški potez da ga se i time pokuša zadržati u Hrvatskoj, koja mu, nažalost, ne može osigurati uvjete za napredak kao Slovenija.
– Svjestan sam da je Ivica puno bolji sportaš, a i da Natko ima bolje rezultate od mene. Ne znam kakvi su bili motivi da mi dodijele tu čast, no nadam se da su na sportskoj osnovi. O tome bih li se mogao preseliti u Sloveniju neću govoriti. Mogu samo reći da mi Slovenci puno pomažu, posebice Uroš Velepec kojeg smatram svojim trenerom. Imam koristi od njih, imam sve što i oni, a ja sam njima dobar suvježbač, što je za naporne treninge biatlona jako važno.
U tri discipline
Pričao nam je Jakov o lošem iskustvu iz Whistlera, sa staze na kojoj će se održati i olimpijska natjecanja. Neposredno nakon svjetske bronce osvojene u Južnoj Koreji, u istoj je disciplini (pojedinačno) u Kanadi bio tek 83.
– Tada mi je kasnila puška, pa nisam mogao trenirati s njom. Sada mi je cilj poboljšati svoje najbolje rezultate. Možda neću moći nadvisiti onu broncu, ali 14. mjesto u sprintu i 17. u utrci po zaostatku moguće je – kaže Fak, koji će na ZOI nastupiti u najmanje tri discipline.
Da su razlozi sportske prirode svakako bi stjegonosa bio Ivica Kostelic. No zalosno je da najuspjesniji i najzasluzniji za sport u nas nisu i adekvatno cijenjeni. Smrdi na politiku