Oni koji su samo nogom kročili u Mrkopalj, mogli su još početkom godine shvatiti da je njegov odlazak preko granice gotova stvar. I bliski prijatelji to potvrđuju:
– Ostane li bez slovenskog trenera, značilo bi to za njega kao da je bacio skije u šupu.
A upravo je to učinio prije tri godine, namjeravao je odustati od sporta i primiti se knjige. Dugo ga je otac Mario nagovarao u njihovoj dvokatnici da pokuša još jednom, da ne odustane. Otišli su na Pokljuku, bila je to posljednja šansa. I tada se otvorilo. Već nakon nekoliko mjeseci suradnje s Urošem Velepecom stiže prva medalja, svjetsko zlato u ljetnom biatlonu, bronca sa SP-a, pa ona s Olimpijskih igara.
Da skratimo, Velepec i Fak svake godine saginju glave da im oko vrata objese najprestižnija odličja.
– Da je Jakovu novac motiv, ostao bi u Hrvatskoj. To mu je posljednja stvar. U Sloveniji ima sve uvjete da razvije svoj talent, ima 23 godine i još nekoliko godina može razvijati potencijale. Odgovara mu naš biatlonski pogon, ne samo ja kao trener, već fantastični serviseri i fizioterapeuti. Imamo dobru logistiku, a ta mu je okolina po mjeri, zbog toga nam je došao – rekao je Velepec nakon što je čuo za odluku.
I kad 9. kolovoza sponzorski automobil parkira na Pokljuki, Jakov si neće imati što predbaciti.
Mučit će ga jedino što HOO nije uspio dogovoriti suradnju sa slovenskim savezom, što Slovenci trofejnog trenera nisu pustili u Hrvatsku, što su ga ucijenili, što nije pronađen način za nastavak suradnje.
Dugo je čekao pozitivan dogovor, ali nije se pomaknulo s mrtve točke. Jedino je tako mogao dalje.
Tko je uopće taj Fuck? Kojim se sportom on bavi!? :)