Budućnost je stigla. Gotovo pola stoljeća, još od 1970. kada su na Mundijalu u Meksiku prvi put predstavljeni crveni i žuti kartoni, neka novost nije toliko utjecala na nogomet. A s obzirom na to da je u prethodnih sto godina korigirano samo 13 pravila sa značajnim utjecajem na igru, razumljiv je strah od revolucionarnog iskoraka koji će zauvijek promijeniti nogomet. A uvođenje VAR-a nedvojbeno i jest jedna od najvažnijih odluka otkako čovječanstvo trči za nogometnom loptom.
Nogometni Big Brother
Prije samo dvije godine, u kolovozu 2016., na utakmici treće lige u SAD-u između New York Red Bullsa II i Orlando Cityja B predstavljen je Video Assistant Referee (VAR) ili pojednostavljeno nogometni Big Brother, a ovog ljeta koristit će se na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, i to nakon što se već dokazao na Kupu konfederacija, u Bundesligi, FA kupu, Serie A...
“Filozofija VAR-a je minimalno upletanje u igru uz maksimalnu korist, s ciljem smanjenja sudačkih pogrešaka”, glasi definicija nove tehnologije iz Međunarodnog udruženja nogometnih asocijacija koje je i dalo zeleno svjetlo za njezinu primjenu na SP-u.
Prema protokolu, VAR se koristi samo u četiri ključna slučaja: provjeri pogodaka, dosuđivanju kaznenih udaraca, dodjeljivanju izravnih crvenih kartona i zamjeni identiteta, odnosno u situacijama kada sudac javno opomene ili isključi pogrešnog igrača. VAR tim čine aktivan ili bivši sudac s, uglavnom, dvojicom pomoćnika, smješten ispred nekoliko monitora s izravnom i stalnom vezom s glavnim sucem na terenu. Pritom, VAR kontrolna soba i ne mora fizički biti na stadionu na kojem se igra utakmica. Primjerice, sve bundesligaške utakmice nadziru se iz središta u Kölnu, a za vrijeme SP-a u Rusiji središnji VAR kontrolni centar nalazit će se u Moskvi i u njemu će suci imati pristup snimkama sa čak 33 kamere sa svake utakmice.
Kao i svaka revolucionarna ideja poslije koje više ništa neće biti isto i VAR tehnologija ima gorljive pobornike, ali i protivnike. Pobornici primjene videotehnologije mašu nedavno objavljenom analizom o dvogodišnjem korištenju VAR-a, a po kojoj su suci uz asistenciju videopomoćnika donijeli čak 98,9 posto ispravnih odluka. U tom dvogodišnjem razdoblju suci su na 804 utakmice provjerili čak 3947 dvojbenih situacija, od kojih je više od polovine bilo zbog dvojbi oko kaznenog udarca i (ne)priznavanja golova.
– VAR je veliki korak u razvoju nogometa – euforično je novu tehnologiju u nogometu dočekao njezin najveći zagovaratelj, predsjednik Fife Gianni Infantino, te dodao:
– Moramo ići ukorak s vremenom. Željeli smo sucima omogućiti alat kojim bi mogli donositi bolje odluke, a na Svjetskom prvenstvu donose se vrlo važne odluke. Nemoguće je da u 2018. TV gledatelji u svojim dnevnim sobama znaju nakon samo nekoliko sekundi je li sudac pogriješio ili ne, a da suci to ne znaju – jasan je bio Infantino.
Lako je razumjeti riječi prvog čovjeka svjetskog nogometa. Sudačke pogreške dio su nogometa, neke su postale dio njegove povijesti i povijesti SP-a poput izgubljenog Grahama Polla koji je na utakmici Hrvatska – Australija na SP-u pokazao Josipu Šimuniću tri žuta kartona, priznatoga fantomskoga gola Geoffa Hursta u finalnoj utakmici SP-a 1966. između Njemačke i Engleske ili Maradonine Božje ruke u utakmici s Engleskom 1986. (iako veliki Diego tvrdi da bi uspio prevariti i VAR da je tada postojao)...
Prednosti VAR-a su očite, poučeni iskustvom drugih od iduće sezone će ga početi primjenjivati i u španjolskoj i francuskoj ligi, ali sustav još nije savršen.
Zbog toga ga Uefa za sada izričito odbija učiniti sastavnim dijelom utakmica Lige prvaka i Europske lige, a vrlo je upitno hoće li se videotehnologija primjenjivati na Euru 2020. godine.
– Još uvijek je previše konfuzije u primjeni VAR-a – komentirao je šef Uefe Aleksander Čeferin.
VAR ima i mana
Njegovi protivnici također smatraju da bi se suci mogli bojati da će postati “sluge” videotehnologiji umjesto da videotehnologija služi njima. Primjer je nedavne utakmice FA Kupa između Tottenhama i Rochdalea (6:1), koja bi trebala biti lagana za suđenje s obzirom na kvalitativnu razliku među suparnicima (što uostalom potvrđuje i rezultat), u kojoj je sudac Paul Tierney (koji je inače od 1. siječnja 2018. na Fifinoj listi) “zloupotrijebio” videotehnologiju i pri svakoj problematičnoj situaciji barem minutu potrošio na VAR analizu.
Nije ni to sve, “neprijatelji” progresa dobili su “municiju” i nakon utakmice Huddersfielda i Manchester Uniteda na kojoj je videoasistencija otkrila svoje slabosti, a sustav krivo postavio linije koje nisu bile paralelne s linijom šesnaesterca zbog čega je poništen gol Juana Mate. U Portugalu je pak tehnologiju pobijedila navijačka zastava koja je zasmetala kameri...
Cijeli tekst čitajte u MAX-u.
