Na današnji datum prije točno 22 godine hrvatski sport doživio je jedan od najvećih uspjeha u povijesti. Bio je to ponedjeljak, 9. srpnja 2001. godine, a tada je Goran Ivanišević osvojio najveći teniski turnir – Wimbledon!
Do svog jedinog Grand Slam naslova došao je pobjedom u kultnom finalu (u ponedjeljak) protiv Australca Patricka Raftera, a Goran je slavio sa 6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7. Filmska priča našeg tenisača još je važnija ako se uzme u obzir da je Ivanišević postao igrač s najnižim rankingom u povijesti i prvi igrač s pozivnicom koji je osvojio ovaj prestižni turnir.
Kladionice mu nisu bile naklonjene, a teniska legenda John McEnroe tih ga je dana javno vrijeđao zbog načina igre, govorio je da Hrvat od udaraca ima samo servis. No, nakon što je pobijedio u maratonskom polufinalu koji je zbog kiše potrajao duga tri dana, za sebe je rekao da je “čisti genij” pa naposljetku u svom četvrtom wimbledonskom finalu pobijedio Patricka Raftera i prvi put otišao do kraja.
>> Priče iz Večernjakove arhive možete pronaći OVDJE.
– Bojim se samo da me netko ne probudi i kaže mi da sam sanjao! Zahvaljujem All England Clubu na pozivnici. Teško je bilo danas igrati, govorio sam si: “Bože, što sam ti učinio?” Bio sam tako napet na meč-loptama. Zahvalan sam svima, najviše mojem ocu kojem srce vjerojatno ne bi izdržalo da sam izgubio. Ovaj trofej posvećujem svom poginulom prijatelju, sjajnom sportašu i čovjeku Draženu Petroviću. Dražene, počivaj u miru – kazao je Goran Ivanišević pred prepunim tribinama u Wimbledonu 9. srpnja 2001.
Ponedjeljak je, Hrvatska je pred malim ekranima i netremice prati, uzdiše, viče, jeca zajedno s Goranom, prvim igračem s pozivnicom koji je osvojio taj prestižni turnir. U izravnom televizijskom prijenosu Mićo Dušanović pozvao je naciju: “Slobodno zaplačite, nemojte se sramiti”. Zaplakao je, u izravnom televizijskom prijenosu, i on.
Na wimbledonskim tribinama podršku našem tenisaču pružala je svjetska celebrity garnitura, među njima i glumac Jack Nicholson i njegova partnerica, također poznata glumica Lara Flynn Boyle, koja je bila posebno glasna. “Ubij ga, Gorane!”, povikala je nekoliko puta Lara. I ona je, kao i mnogi na stadionu, željela pobjedu našeg tenisača.
- Goranov sam veliki navijač, ovo je sjajan uspjeh i radujem se zajedno s njim - izjavio je Bernie Ecclestone, prvi čovjek formule 1, a uz njega je, naravno, bila i supruga Slavica, koja je također s velikim uzbuđenjem promatrala susret i veselila se Goranovoj pobjedi.
Nakon završetka protokola na travnjaku, nestrpljivo su ga, na konferenciji, čekali novinari iz cijelog svijeta.
– Ovo je ono što sam čekao cijeli život. Ovo je kraj svijeta. Vječno sam bio drugi, no sada je gotovo s tim, ulazim u tenisku povijest kao wimbledonski pobjednik. Da više nikad u životu ne odigram susret, ne bi mi bilo krivo. Ili da više ne postignem ni jednu pobjedu. Na sreću, Bog je htio da napokon osvojim Wimbledon. No, moram biti iskren, da sam izgubio, najradije bih da je naslov osvojio Rafter, koji je sjajan momak i moj dobar prijatelj – kazao je Goran koji se tim uspjehom plasirao na Masters Cup u Sydneyu, skup osam najboljih igrača svijeta. Uoči Wimbledona bio je 125. igrač svijeta, nakon osvajanja turnira bit će deseti. Jedna je to od najvećih priča u povijesti svjetskog tenisa.
– Čujem da će me u Splitu dočekati 150.000 ljudi. Bit će to nezapamćeno slavlje, ne mogu dočekati – rekao je tada novinarima.
Goranova majka Gorana meč nije gledala.
- Kako ću ga gledati kad sam radila do 15.30... Ma, nisam ni htjela gledati, fino sam pješice došla u 16 sati i čekala da meč bude gotov. Kuhala sam ručak, skuhala ga, ali naravno da nismo ručali - ispričala je majka Gorana ne vjerujući da se to dogodilo.
- Čini mi se da sad nemam emocija, sve mi je prazno - rekla je, pa otkrila da joj se sin odmah javio i rekao da sada ne može govoriti i da će se čuti kada se sve malo slegne. U tom trenutku, u susjedstvu obitelji Ivanišević, na užetu za sušenje rublja pojavila se plahta s natpisom “Gorane, ti si genij! Bravo!"
Ispunite kviz i provjerite svoje znanje o Ivaniševiću
Dan nakon velike pobjede, Goran je sletio u svoj Split. Kada se Goran konačno ukazao na rivi, Split je eksplodirao. Zapalilo se i kopno i more, i obala i riva, i Dioklecijanove zidine, i Matejuška, i Prokurative...
Trubilo se, sviralo, pjevalo, letjele su petarde, paljene su bengalke, slijetali su padobranci, a onda se Goran pojavio na svečanoj pozornici iza koje je pisalo “Gorane, Split te voli”. Bio je tu i Zvonimir Boban koji se zbog Goranova Wimbledona, kako se unaprijed zavjetovao, obrijao na nulu. Boban je na glavi imao vrpcu s natpisom: “Gorane, hvala!”, na leđima mu je pisalo: “Gorane, kralju”, a na prsima “Goran je – Hrvatska – je Goran”.
– Ovo što Split može napraviti, ne može napraviti nitko. U ovom gradu nema sredine, il’ te vole il’ te mrze. Uvijek sam razmišljao kako bi to u Splitu izgledalo da osvojim Wimbledon, ali ni u snu nisam zamišljao da će biti ovako – kazao je Goran. – Što ću raditi dalje? Sada ću se napiti kao majka i slaviti dva-tri dana...
Goran 👑 I sad me suza sustigla dok sam čitao. Bio sam tad u Splitu al tek na večer. Baš je ludnica bila a i vrućina. Hvala za ovaj podsjetnik. Ugodnu nedjelju svim želim.