Duga je tradicija ogleda Dinama i Ferencvarosa, klubova koji su se međusobno u raznim natjecanjima sastajali čak 18 puta, a današnji ogled u Maksimiru (20 sati, Arenasport 1) u sklopu 3. pretkola Lige prvaka nema među tim utakmicama najveću težinu.
Naime, moćni se Antolkovićev Dinamo preko popularnoga mađarskoga Fradija davne 1963. godine prvi put plasirao u finale Kupa velesajamskih gradova pobjedama u polufinalu 1:0 i 2:1, a potom je u bitci za europski trofej izgubio od Valencije (1:2, 0:2).
Imamo oba Dinamova sastava iz srazova s Ferencvarosem. U Pešti su nastupili Škorić, Belin, Meštrović, Braun, Matuš, Perušić, Cvitković, Zambata, Kobeščak, Ribić i Lamza, a u zagrebačkom uzvratu Škorić, Belin, Braun, Bišćan, Marković, Perušić, Kobeščak, Zambata, Knez, Matuš i Lamza.
U prvoj utakmici strijelac za plave bio je Štef Lamza, a u uzvratu Slaven Zambata i Zdenko Kobeščak.
Pitali smo Slavena Zambatu sjeća li se susreta s Ferencvarosem i svoga pogotka u Zagrebu.
– Naravno da se sjećam pogotka. Ulovio sam volej, iskosa, i bombom pogodio u bliži kut gola s južne strane Maksimira – rekao je smješkajući se veliki Dinamov strijelac i nastavio:
– Sjećam se i da je u te dvije utakmice za Ferencvaros igrao veliki Florian Albert. Pazite, on je u to vrijeme buduća Zlatna lopta, budući prvi strijelac Svjetskog prvenstva, a nama nije mogao ništa. Bio je nemoćan. Razgovarali smo s njim tada, natucao je hrvatski jer mu je majka bila Hrvatica. Rekao nam je: “Kada igrala protiv Dinama, mi ne znala igrati nogomet”. Toliko smo bili dominantni.
Petica u Mitropa kupu
Međutim, Kup velesajamskih gradova nije bio jedini poligon na kojemu je Dinamo gazio Ferencvaros. Plavi su se s najpopularnijim mađarskim klubom sučelili i u Mitropa kupu na proljeće 1962. godine; u natjecanju u skupini Dinamo je u Maksimiru pobijedio s 2:0, a u drugom ogledu u Budimpešti slavio je uvjerljivih 5:1.
– Ima toga još – podsjeća nas Slaven Zambata.
- Kada sam 1959. godine kao 19-godišnjak došao iz Junaka u Dinamo, bio sam svjedok nevjerojatne utakmice u Zagrebu. U Maksimiru je u prijateljskoj utakmici gostovao Ferencvaros, a za nas su kao gosti nastupili Mujić iz Veleža i Knez iz banjalučkog Borca. Dinamo je pregazio Mađare s 4:0, a ja sam uživo gledao atomski napad: Lipošinović, Mujić, Jerković, Knez, Matuš. Govorio sam sâm sebi: “Moj Bože, ovo su izvanzemaljci, gdje sam to došao!?” – priča nostalgično Zambata.
Nogomet sve izjednačeniji
Kakav je danas odnos snaga Dinama i Ferencvarosa, je li Dinamo izraziti favorit?
– Nema danas više toga, nogomet je postao sve izjednačeniji, a često smo svjedoci šokantnih rezultata. Sjetite se što se nedavno dogodilo Hajduku. Vjerujem da je Dinamo kvalitetniji, vjerujem sada i čvrsto u Bjelicu, čije su nam rotacije isprva išle na živce, ali sada vidimo da su imale smisla, i sve nas je razuvjerio. Volio bih kada bi Dinamo na isti način “riješio” Ferencvaros kao i 1959. godine – nastavlja Zambata.
Spomenuli smo mu čovjeka o kojemu ponajviše ovisi današnji rezultat, centarforu Bruni Petkoviću.
– Bruno je sjajan. Igra pametno, rezonski donosi odluke, staložen je u šesnaestercu, zna podmetnuti loptu i asistirati, opasan je kao strijelac. Podsjeća me na nekadašnjeg centarfora Santrača, čija je prisebnost u šesnaestercu bila fascinantna. I Bruno se tako snalazi u kaznenom prostoru, kao da je doma – zaključio je Slaven Zambata.
>> Pogledajte sve o herojima koji su Dinamu osigurali europsko proljeće nakon 49 godina
U to smo vrijeme mogli gledati Dinamo na televiziji koju plaćamo!