Hrvatski rukometaši pobijeđeni su u drugoj utakmici drugog kruga od Švedske (25:29) i tako su se oprostili od polufinala. Bajka je trajala osam godina, bajka s Linom Červarom koji je kao izbornik u osam godina igrao u devet od deset polufinala na velikim natjecanjima i koji je osvojio ukupno šest medalja. S obzirom na to da je Hrvatska na SP došla kao doprvak Europe i svijeta i da su nas svi smatrali favoritom za medalju, onda smo u Švedskoj polučili rezultatski neuspjeh.
Gotovo ništa ne štima
– Nitko iz Saveza nije postavio Goluži imperativ da se mora osvojiti medalja. Došli smo izboriti sudjelovanje na kvalifikacijskom turniru za OI. Pričekajmo još utakmicu s Poljskom, a onda ćemo podvući crtu – rekao je Zoran Gobac, dopredsjednik HRS-a i koordinator za muški rukomet.
Znači, Goluža ima podršku Saveza?
– Naravno, ovo mu je tek prva samostalna trenerska velika akcija. Rukomet je momčadski sport, a neki igrači se nisu tako ponašali. Oni moraju ginuti jedni za druge, oni su prijatelji, a umjesto toga težilo se pojedinačnim akcijama. Isto tako, činjenica je da su igrači iz njemačke lige, izuzev Lackovića, došli prilično istrošeni – rekao je Gobac te se obrušio na Ivana Balića:
- Nije to privatna utakmica, ne može Ivano raditi što hoće. Dovede nas u bunar i onda poludi, za ne vjerovati! On je glavni krivac za otvaranje utakmice, ne bacaju se lopte onako u križanje. A novinari su napravili od njega da sve zna i još će ispasti da su Kopljar i Buntić krivi za lopte koje im je bacio iza leđa! Svi mu dopuštaju sve i zato i jest tako.
Dobro, treba pričekati Poljsku, premda će se teško nešto nabolje dogoditi za samo dva dana. Očigledno se nervoza uvukla u momčad i dosta toga ne štima. I pticama na grani je jasno da Goluži, upiše li do kraja SP-a još dva poraza, nema spasa. Bude li tako, mogli bismo se vratiti u prošlost. U razdoblju od 1996. do 2003. potrošili smo pet izbornika, a rezultati su bili isti: ispadanje u osmini finala ili borba od 8. do 16. mjesta.
Nesretni golovi
Goluža je nakon novog poraza bio realan:
– Ne mogu sada pričati jesam li razočaran. Pričekajmo da završi prvenstvo, tada ću podvući crtu. Protiv Šveđana smo imali puno pogrešaka i vratari opet nisu imali svoj dan. U napadu je bilo puno ishitrenih udaraca. Loše smo igrali s igračem više. Ipak, imali smo priliku da ih stignemo kada smo zaostajali dva gola, ali smo onda primili dva pogotka: prvo iz mrtvog kuta, pa onda Doderov kada se lopta odbila od dvije stative u mrežu. Nismo imali sreće.
Balićeva igra?
– Htio je puno, kao i ostali, ali nije išlo. Dečkima na borbenosti ništa ne zamjeram.
Slušajući izbornika, nitko nije krivac za dva poraza i za činjenicu što na ovom SP-u nismo još pobijedili nikog ozbiljnog. I to što on ističe da deset reprezentacija može osvojiti medalju i da su odlučile nijanse - ne pije vodu. Jer, uz takvu bi logiku stalno mogli osvajati peta, šesta, sedma ili osma mjesta. Je li to ono što hoćemo? Mislim da ovi dečki sigurno vrijede više...
jedan je LINO ČERVAAAR!!!svi su ga pljuvali,da je on tu,nebi bilo ovakve sramotne i jadne igre.on u svojoj onoj velikoj glavi uvijek nešto novo izmisli,kada JE NAJTEŽE I NAJPOTREBNIJE