– U Zagrebu sam bio puno puta, no prvi put kao aktivan igrač. Zagreb je blizu Austrije, uvijek sam imao blizak odnos s Hrvatskom. Zahvaljujem direktoru Branku Horvatu na pozivnici – u uvodu je na sastanku s novinarima rekao slavni Thomas Muster, jedna od glavnih zvijezda teniskog Pliva Zagreb Opena.
Nakon što je deset godina bio izvan natjecateljskog tenisa, bivši svjetski "broj jedan" i pobjednik Roland Garrosa od lani pokušava ostvariti igrački povratak.
– Ne može se u mojem slučaju govoriti o povratku, ja se nikad nisam službeno umirovio. O pravom se povratku može govoriti u slučajevima Lancea Armstronga i Michaela Schumachera, ja sam samo bio na dugom odmoru – sa smiješkom će Muster kojem su danas 43 godine.
– Dosta se toga u tenisu promijenilo u odnosu na moje vrijeme, prije 15-ak godina. Najviše u teniskim materijalima i lopticama. Čini se sve da bi se igra usporila. Naravno, današnji je tenis i fizički zahtjevniji. Mislim da je razina Challengera idealna za moj sadašnji tenis. Nemam ambicija igrati na Roland Garrosu ili u Madridu, no i ovo je dovoljno jako. Na Challengerima ima dosta igrača koji jesu ili su na rubu ulaska među deset najboljih – smatra Muster koji priznaje da danas trenira pet do šest sati dnevno.
– Tako je pet dana u tjednu. Vikend je uglavnom za obiteljske obveze, imam suprugu i 18-mjesečnu kćer. Dogovorio sam se sa suprugom da ću igrati do kraja sljedeće godine, za dalje ćemo vidjeti. Ne bih o svojim ciljevima, njih ću zadržati za sebe. U svakom slučaju zadovoljan sam trenutačnom kvalitetom svoje igre – kaže Muster, kojeg su u najboljim godinama također zvali "kraljem zemlje".
– Ne želim uspoređivati sebe u najboljim danima s Nadalom danas. Obojica smo igrali u različitim teniskim razdobljima, to je kao da uspoređujete Laudu i Schumachera. Jedina je usporedba da smo obojica ljevoruki. Nadal je tenis odveo na višu razinu. Volim ga gledati, njegov borben duh na terenu – govori Austrijanac.
Kada bi sebe portretirao, rekao bi:
– Tenis mi je dao sve što imam. Cijeli sam svoj život bio "fajter" na terenu, davao sam uvijek sve od sebe. I nekad i danas u 44. godini. Bilo je velikih trenutaka i ne želim ni za čim. I danas uživam u ovoj igri i zbog svojih godina ni ne očekujem niti dobivam bilo kakav popust. Ipak je riječ o brutalnom profesionalizmu – kaže.
Često se u karijeri, no i na Champions Touru, susretao na terenu s Goranom Ivaniševićem. O najvećem hrvatskom igraču ima samo riječi hvale.
– Veliki smo prijatelji i često se čujemo. Goran bi, da nema problema s ramenom, i danas mogao, posebice u dvorani, pokvariti račune mnogim aktivnim tenisačima. Ono što je on napravio u Wimbledonu 2001. strašan je pothvat. No nakon toliko izgubljenih finala, pravda je ipak pobijedila...
