Pep Guardiola imao je sreće što je dobio gotove momčadi. Pa lako je osvajati naslove s najboljom generacijom Barcelone, nedodirljivim Bayernom u njemačkoj i silnim novcem Cityjevih šeika. Koliko smo samo puta na ulici, u kafićima ili bilo gdje drugdje mogli čuti ove negativne opaske o jednom od najuspješnijih trenera na svijetu.
Bilo bi pretenciozno reći da nijedna od njih nije istinita. Dapače, ima u njima istine, no ne mogu se predstaviti kao negativne činjenice zato što su i drugi treneri imali sve te prednosti pa nisu uspijevali. Najbolju generaciju Barcelone, gotovo istu onoj Pepovoj, imao je i Gerardo “Tata” Martino pa je ostao bez trofeja. Nedodirljivi Bayern u Njemačkoj vodili su i Louis van Gaal i Jupp Heynckes pa završavali na trećem, odnosno drugom mjestu. Manchester City su s kapitalom s Bliskog istoka vodili i Roberto Mancini te Manuel Pellegrini pa su u osam sezona uspjeli skupiti tek dva naslova prvaka u engleskom Premiershipu.
Kad se malo maknemo od laičkog i “birtijaškog” nagađanja, nije teško zaključiti da je Pep jedan od najuspješnijih trenera na svijetu, ne zbog drugih razloga, već zato što zna raditi trenerski posao. Metodologija i psihologija oduvijek su mu na visokoj razini, pa čak i kada je sa samo 37 na leđima preuzeo Barcelonu, klub s najvećim ambicijama te s ponajboljim svjetskim nogometašem, što je strahovito teško za prvi pravi trenerski angažman. Zahvaljujući bivšem nogometašu Barcelone, Brescie i Rome, izrodila se tiki-taka, sustav nogometa kojem se nije uspjelo kontrirati godinama sve dok Nijemci, ponajviše Jürgen Klopp, nisu uveli “Gegenpressing”. No, dok je ta igra utemeljena na brzom i sigurnom posjedu djelovala, bila je nezaustavljiva.
U punom jeku tog pokreta Guardiola je u četiri sezone u Barceloni osvojio nezamislivih 14 trofeja, stvorio neraskidivu vezu Xavija, Inieste i Messija te od igrača kao što su Gerrard Piqué i Pedro stvorio izvanserijske igrače, što nije jednostavan posao.
Rezerve na Poljudu
U Španjolskoj su ga počeli naveliko hvaliti i cijeniti, no odmah su se pojavili i oni ljubomorni koji su rekli da je riječ o nedokazanom treneru koji je ispred sebe dobio dobru momčad. Valjda trener treba nešto i znati da dođe do tako dobre momčadi u svojem prvom pravom angažmanu.
Barcelona je tada pobjeđivala gotovo sve, no nije pobijedila Hajduk. Naravno, radilo se o prijateljskoj utakmici na ljeto 2011. Na stotoj obljetnici kluba s Poljuda Pepova momčad gostovala je u praktički rezervnom sastavu (startali su Valdés, Dalmau, Armando, Fontàs, Lovato, Dos Santos, Thiago, Keita, Carmona, Afellay i Villa), a od poprilično dosadnog 0:0 remija pred 33.500 ljudi svi se sjećaju lopte kroz noge koju je Mario Brkljača prodao velikom Andresu Iniesti, ničeg drugog.
Kada je istinska Barcelonina tiki-taka donekle odumrla, tada se Pep počeo transformirati iz vrlo dobrog u ponajboljeg trenera svijeta. Kako se često kaže, ne znaš koliko možeš biti dobar dok ne izađeš iz vlastite zone komfora, a Guardiola je odlaskom u Bayern napravio upravo taj korak. U Bayernu su mu zamjerali jer je zbog njega bio smijenjen osvajač trostruke krune Jupp Heynckes, no ubrzo je postao miljenik navijača kad su uočili o kakvom se profesionalcu radi. Za svojeg vremena (tri sezone) u bavarskom klubu Guardiola je osvojio sedam trofeja te tako sačuvao svoj prosjek trofeja po sezoni na čudesnih 2,5. I u Bayernu je Guardiola imao priliku odigrati susret s hrvatskim klubom.
Kad se, dakle, drugi i treći put susreo s hrvatskim klubom, ipak se radilo o ozbiljnijim, natjecateljskim utakmicama.
Pet komada Lewandowskog
Dinamo je ušao u Ligu prvaka u sezoni 2015./2016. i izvukao na prvu nemoguću skupinu za proći – Bayern, Arsenal i Olympiakos. Domaća pobjeda od 2:1 protiv Arsenala unijela je vjeru u momčad Zorana Mamića, no Španjolac je sa svojim Bayernom u drugom kolu u Münchenu odmah utišao zagrebačke strasti. S pet pogodaka na Allianz Areni plavi su poslani kući. Tri puta poentirao je Lewandowski, a po jednom Douglas Costa i Mario Götze. U posljednjem kolu, kad su se susreli na Maksimiru, Dinamo je već izgubio nade, a Bayern je potvrdio prvo mjesto pobjedom 2:0. Ponovno je najopasniji bio Poljak s dva gola.
I evo, Guardiola će se ove jeseni ponovno pojaviti na Maksimiru i ugostiti Dinamo. Ovog puta štošta drukčiji Dinamo, ali i s posve drukčijom momčadi. Njegovim savršenim Manchester Cityjem. Momčad s kojom drži prosjek od 2,4 boda po utakmici je u tri godine otkako je Pep tamo postala jedna od najdominantnijih u povijesti engleskog nogometa.
Vrijedi dobro razmisliti o podatku da je od 228 mogućih Pep Guardiola, u ekstremno kompetitivnoj Premier ligi, u dvije godine osvojio 198 bodova. Prošle sezone 100 i ove 98, dvije rekordne sezone. Razmislite o kakvoj je dominaciji riječ kad je od 76 odigranih prvenstvenih utakmica u tom razdoblju City dobio 64. Od 20 domaćih kup utakmica, City ih je dobio 19. Strašne su brojke španjolskog majstora koji je došao u momčad koju je Manuel Pellegrini praktički ostavio u rasulu. I tu je krucijalno pomogao “Pep Team”, Guardiolin stožer suradnika koji broji oko 70 ljudi, od taktičkih savjetnika, voditelja društvenih mreža, marketinških stručnjaka, pa sve do psihologa, sociologa i liječnika.
To, dakle, nisu zaposlenici Manchester Cityja, (kao npr. Mikel Arteta) već oni dobivaju kolač velike Guardioline plaće. Guardiola, zapravo, uopće ne živi kao bogataš, riječ je o vrlo jednostavnom čovjeku.
– Najvažnije mi je biti bolja osoba, a to znači jesti zdravo i leći spavati rano.
No nije jednostavan kad se dotaknemo nogometa. Na terenu traži samo jednu, ali vrlo zahtjevnu stvar – savršenstvo.
– Pep je stalno pod stresom. Koliko god igrači bili pod pritiskom, mislim da je on sam pod dvostruko većim stresom zato što on nije samo zainteresiran za pobjede, on traži savršenstvo. On postavlja ciljeve tako visoko da ih je gotovo nemoguće ostvariti i ono što ljudi izvana ne vide je pritisak koji stavlja na sebe da ostvari savršenstvo – rekao je Kevin De Bruyne za web-stranicu Players Tribune, gdje igrači iznose svoja razmišljanja o nogometnom svijetu.
Kad uzmete u obzir brojke i rezultate, ovo se onda i ne čini čudnim. Pogledajmo samo igrače i njihove karijere prije i poslije Pepa. Koliko je svojim utjecajem pomogao mnogim “propalim slučajevima”, teško je i vjerovati. Primjerice, Raheem Sterling godinama je bio predmet sprdnje na Otoku, imao reputaciju brzanca koji ne može apsolutno ništa u završnici, a prošle sezone bio je drugi u izboru za najboljeg nogometaša lige, odmah iza Virgila van Dijka.
– Treninge doživljavam kao cikluse. Ja osobno smatram da, kada efikasno i visoko radite pritisak na suparnika. Isto tako, kada kvalitetno iznosite loptu iz zadnje linije, ostatak akcije dogodi se fluidno, sam od sebe – tvrdi Guardiola.
Najbolji pokazatelj njegova fokusa dogodio se u siječnju ove godine. Nakon poraza od Newcastlea u siječnju, Guardiola je zatražio da se svi medijski i promotivni zadaci delegiraju drugim ljudima unutar kluba. Nije više imao vremena ni za kakve distrakcije jer je znao da će idući poraz značiti gubitak titule. Na kraju je dobio sve utakmice tog proljeća i postao jedini trener u povijesti koji je to učinio.
A, što ćeš Džindo, kad je Hajduk uspješniji klub od Dinama....to valjda ti, kao vrsni poznavatelj nogometa, najbolje znaš.....