GODINA STAGNACIJE

Hajduk je klub u raljama naroda i nema viziju

Joan Carrillo
Foto: Ivo Čagalj/Pixsell
1/7
06.11.2017.
u 19:42

Da ima nešto u tom nesretnom Poljudu, otkrit će i detalj da od 1979. do 1991. nisu osvojili nijedan naslov prvaka, da su uspjeli igrati Ligu prvaka, ali i da su vlastitom nesposobnošću čelnika i vodstva kluba sami sebe devastirali.

Nakon što su prije dva tjedna s dva velika transparenta navijači Hajduka, onaj dio koji se zove Torcida, poslali poruku što misle o Hrvatskom nogometnom savezu i svim njegovim “asistentima”, u subotu navečer, sat i pol prije nego što će Rudeš pobijediti na Poljudu s 3:2, izvjesili su cijeli niz transparenata kojima su se okomili na Hajdukovu upravu i nogometaše.

Sve je naposljetku eskaliralo bacanjem stolaca i upaljača, revoltirane skupine bijelih sljedbenika. Predsjednik Ivan Kos ponudio je ostavku, koja nije prihvaćena, on je uručio otkaz treneru Joanu Carrillu. Katalonac nije požurio s činom koji bi gledajući sve bio častan jer, naravno, ostao bi bez otpremnine.

– Ako u klubu misle da ja više ne mogu, neka donesu odluku – poručio je Carrillo.

Joan Carrillo
1/11

A čelnici kluba ostali su dosljedni barem u tom postupku. Naime, Damir Burić u petnaest utakmica osvojio je 29 bodova, Marijan Pušnik bod manje, a španjolski strateg Carrillo samo 25. I sve se to odigrava već godinama tu negdje oko Svih svetih, kada se bijeli redovito opraštaju od naslova prvaka i to već tako od 2005. godine. Mijenjale su se uprave, predsjednici i treneri u proteklih dvanaest godina, ali na Poljudu se “broje samo porazi”.

Prokletstvo Poljuda

Sadi al’ ne gradi – govorili su stari Splićani kada bi netko spomenuo bilo kakvu gradnju na poljudskom tlu. Naime, odmah se izvlačilo prokletstvo močvarnog tla, crnog blata i bilo čega.

Za glavu su se hvatali upravo ti fetivi Splićani kada je obznanjeno da će se upravo na tom prostoru graditi najlipši stadion na svitu za najbolji klub na svitu. I baš u vrijeme kada je zakopana prva lopata sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća, kada je na Poljud stigao prvi bager, Hajduk iz Splita imao je najveću generaciju u povijesti kluba.

Katalinić, Džoni, Buljan, Mužinić, Rožić, Peruzović, Holcer, Oblak, Jerković, Šurjak, Žungul, Boljat, Mijač, Jovanić, Mešković, Luketin... tamo na Starom placu pod dirigentskom palicom Tomislava Ivića kao trenera i Tite Kirigina kao uspješnog predsjednika mazali su sve redom. Pod Murvom se igrao najbolji nogomet i Hajduk je bio pravi nogometni div. Klub je funkcionirao kako treba.

U tim godinama vodili su ga sposobni sportski radnici, regija je ekonomski bila dosta stabilna, a nogometna škola posložena i vrlo kvalitetna. Klub je u bivšoj državi imao snagu i moć, ali ne samo na travnjaku nego i u sportskim i društvenim strukturama.

U tim zlatnim danima Hajduka sve je bilo posloženo: klub su vodili kvalitetni funkcionari, momčad vrsni stručnjaci, a navijači su se divili klasnim igračima.

Da ima nešto u tom nesretnom Poljudu, otkrit će i detalj da od 1979. do 1991. nisu osvojili nijedan naslov prvaka, da su uspjeli igrati Ligu prvaka, ali i da su vlastitom nesposobnošću čelnika i vodstva kluba sami sebe devastirali. Od te “pljačke” sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća klub se više nije oporavio.

Hijerarhiju treba vratiti

U Splitu se nisu mogli oduprijeti centralizaciji iz Zagreba i dok ih je Tito šmekao i volio, Tuđman im je odmah u devedesetima dao do znanja da će biti – broj 2. I nakon te 1999. godine razlika između Dinama i Hajduka je rasla. Proporcionalno i u rezultatskom smislu, ali, dakako, i u statusnom, društvenom. Hrvatski nogometni savez stao je na stranu plavih, pa su i Hajdukove uprave i navijači s pravom protestirali protiv toga. No, tu su izgubili mnogo energije. Nisu pospremili svoje dvorište.

Hajduk sada plaća ceh višegodišnjeg slabog rada u omladinskoj školi, nadarena dica iz regije bježe u Dinamo, a to je poražavajuća spoznaja. Izgubljena moć da se nose s Dinamom i HNS-om u odijelima te loša selekcija kadra koji bi upravljao s klubom. Uza sve to, snaga Hajdukova puka koji voli svoj klub, ali je prečesto suparnik, a ne saveznik.

Protivili su se privatizaciji kluba, jer po njima klub je narodan, ne privatan. Što je više članova, to je manje bodova, pobjeda i titula. Jedna zapravo shizofrena situacija u kojoj će se jednog dana ipak morati podvući crta.

Čini se da je jedini ispravni model onaj iz sedamdesetih godina – a to je da se vrati hijerarhija: klub trebaju voditi vješti funkcionari, koji će imati dobru nogometnu školu, a navijači biti tu da se vesele uspjesima i pobjedama. 

POGLEDAJTE VIDEO NAJLUĐIH NOGOMETNIH PROMAŠAJA

Komentara 7

GV
golub Vaso
22:48 06.11.2017.

to je to kad rulja s ulice upravlja Hajdukom

MA
..Marsijanac
01:46 07.11.2017.

"Tuđman im je odmah u devedesetima dao do znanja da će biti – broj 2"...... Daj Fuck odskakuci u troskocima.

AS
atilla sb 1986
21:38 06.11.2017.

Flak.. Gnoj... Parazit...

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije