Hajdukov puk trese vrlo rijedak, litavskoga soj virusa koji se širi zapanjujućom brzinom. Posrijedi je fascinacija menadžerskim sposobnostima Hajdukovoga sportskoga direktora, Litavca Mindaugasa Nikoličiusa, čija je zbirka vrijednih izložaka eminentnih internacionalaca ovih dana dosegla brojku 15.
Od tih Nikoličiusovih pojačanja lakoćom se sastavi jedna, za HNL-okruženje doista vrlo solidna momčad: Kalinić; Lovrencsisc, Katić, Ferro, Melnjak; Fossati, Vuković; Mlakar, Krovinović, Kacaniklic; Livaja. Sjećate li se da je ikada neki dužnosnik bijelih, a da nije trener, uživao takvu popularnost (barem tako izgleda prema objavama navijača na društvenim mrežama)?, pitali smo splitskoga novinara, autora bloga 'Dvanaesti novinar' koji se bavi fenomenom Hajduka i Hajdukovog navijača Gorana Antonijevića.
- U novije doba doista nije bilo dužnosnika koji je stekao toliku popularnost, iako je to, kad su u pitanju navijači Hajduka poprilično varljivo, jer kao što je trenutna popularnost zapravo naizgled velika, nakon samo jedne ili dvije pogreške, situacija se može nevjerojatnom brzinom okrenuti. Posebno na društvenim mrežama, koje su ipak takve kakve jesu i nisam siguran koliko ih se treba uzimati zaozbiljno. Svejedno, dojam je da Nikoličius trenutno uživa ogromnu podršku, teško je pronaći nekoga tko nije zadovoljan njegovim dosadašnjim radom – kazao nam je Antonijević.
Čime je Litavac stekao takav status među navijačima, budući da Hajduk u njegovoj eri još nije napravio značajniji rezultatski iskorak, a posrijedi je stranac, dakle nije dužnosnik iz korpusa Hajdukovih legendi, bivših zaslužnih igrača?
- Činjenica je da Hajduk nakon dugo vremena ima konkurentnu momčad i doveo je neke igrače za koje bi prije godinu dana na sam spomen njihova imena odgovor o mogućnosti dolaska bio – samo vi sanjajte. Činjenica da je stranac kod većine navijača zapravo je plus, jer odnos prema 'legendama' uvjetovan je činjenicom da su neki od najzaslužnijih bivših igrača ujedno zaslužni i za neke od najsramotnijih epizoda u povijesti kluba. Činjenica je da je Nikoličius u Gorici odradio vrhunski posao, i time zaslužio povjerenje, jer nije, kao mnogi prije njega, došao učiti na Hajduku. Što se tiče rezultatskog iskoraka, nije ni bilo za očekivati da se u godinu dana dogodi puno, ali činjenica je da je klub nakon nekoliko godina u veljači i dalje u krugu kandidata za dva trofeja, što je, nažalost, iskorak kad je u pitanju Hajduk. Isto tako, Nikoličius je zapravo povukao logične poteze, prvi put nakon dugo vremena, Hajduk ima strategiju i nje se drži. Oduvijek smo slušali kako nositelji kvalitete u Hajduku moraju biti domaći igrači, ali su većinom slagali momčad na potpuno drugi način. Ako se analizira trenutna udarna postava Hajduka, nositelji igre su domaći igrači, ponikli u klubu, ili vezani uz njega, uz nekoliko stranaca, od kojih je dobar dio opet iz regije, a priliku redovno dobiva i nekoliko juniora – dodaje Antonijević.
Je li Nikoličiusova popularnost istodobno i dvosjekli mač; može li se situacija za njega okrenuti ako Hajduk i ovu sezonu završi bez trofeja, a on je doveo 15 pojačanja u godinu dana?
- Naravno, stanje euforije jedan je od najvećih Hajdukovih problema i uvijek je dvosjekli mač, posebno zato što je to istodobno i njegova najveća snaga. Ipak ne treba očekivati da će se situacija okrenuti ako Hajduk ne osvoji ništa ove godine, jer bez obzira na sve, navijači Hajduka ipak razumiju odnose u hrvatskom nogometu i možda sanjaju titulu ove godine, ali malo tko je zapravo realno očekuje. Dojam je da priču o tituli već ove godine ne forsira nitko. Ako se pažljivo prati istupe Hajdukovih čelnika, svi spominju sljedeću godinu kao realan cilj. Naravno, situacija se može okrenuti ako Hajduk zareda s porazima, ali ako ostane konkurentan do konca prvenstva, teško da će to utjecati na mišljenje o radu uprave kluba. Naravno, mediji imaju veliki utjecaj na cijeli narativ, pa će i o tome ovisiti kako će navijači doživjeti rad uprave kluba. Zapravo, jedino što bi u očima onih najvjernijih navijača Hajduka ozbiljno diskvalificiralo Nikoličiusa, a tu bih u cijeli narativ uključio i Lukšu Jakobušića, jest eventualno iskakanje iz okvira po pitanju transparentnosti ili šurovanje s političkim strukturama ili strukturama HNS-a koje je mnoge bivše čelnike koštalo i pozicije u klubu – zaključio je Antonijević.
Oni su u igri samo za 4. Mjesto,kakav trofej,dasovicu...