Stotine tisuća ljudi na ulicama alžirskih gradova slavile su povijesni uspjeh svoje reprezentacije koja je uspjela izboriti osminu finala svjetskog nogometnog prvenstva. Alžirci nisu ni sanjali da će se domoći osmine finala, ali im je izbornik reprezentacije, Mostarac Vahid Halilhodžić, dokazao da su čuda moguća. Osim što je tada Nijemce držao u šahu do kraja produžetaka, Vaha je u skupini izbacio i velikog Fabija Capella. I s razlogom su Alžirci počeli skupljati peticiju za imenovanje ulice po njemu. U ekskluzivnom intervjuu za Večernji list Vaha je govorio o svojim osjećajima nakon ispadanja iz natjecanja, zašto i kamo odlazi, te naglasio kako se nada da će jednog dana prevladati razum u njegovu rodnom Mostaru i da će nestati taj nevidljivi hladni zid između dvaju naroda.
Kako komentirate debakl Brazila u polufinalnoj utakmici s Njemačkom?
To je senzacionalan rezultat. Nitko nije očekivao da momčad kao što je Brazil može na svom terenu doživjeti takvu katastrofu. Međutim, kako su Brazilci loše igrali, drukčije nije ni moglo završiti. Ipak, 7:1 je previsok rezultat i Brazilci će dugo pamtiti taj poraz.
Vi ste jedini imali pravi recept za Njemačku i dosta ste je namučili. Kako to da Scolari u igri s Njemačkom nije primijenio vašu taktiku?
Treba se dobro taktički pripremiti. Mi smo se izvrsno pripremili za utakmicu s Njemačkom, igrali smo čvrsto i disciplinirano i u obrani i u napadu. Iznenadila me loša igra Brazila. Scolari je valjda mislio da će na teren poslati 11 igrača i bez taktike i prave igre pobijediti Njemačku. To kako je igrao Brazil nikomu nije shvatljivo. Ne možete igrati napadački, a bez obrane. Momčad treba biti kompaktna, treba i napadati i braniti se istodobno. Toga kod Brazila nije bilo.
Argentina i Njemačka su u finalu, komu dati prednost?
Možda malu prednost dajem Njemačkoj jer je izuzetno opasna i igra brzo. Kad se otvori i krene u napad, teško ju je zaustaviti. Nijemci igraju jednostavno i lepršavo. Kada krenu u napad, ako ih dobro ne pratite, pogotovu njihovu četvorku kada iz obrane krene u napad, svakoj momčadi stvaraju probleme i teškoće. Nitko od ostalih reprezentacija nije taktički radio na tome, pa ni Argentina, i imat će težak zadatak u finalu bez obzira na vrhunske igrače na čelu s Messijem.
Nijemci su strojevi
Kamo ćete nakon Alžira? Nije li bilo lijepo voditi takvu reprezentaciju od koje nitko nije ništa očekivao, a ispala je hit svjetskog prvenstva?
Rezultat koji smo postigli zaista je povijesni jer je Alžir mala nogometna sila prema ostalima. Načinom na koji smo igrali – srčano, hrabro i beskompromisno – osvojili smo čitav svijet, pogotovu nakon utakmice s Njemačkom. Drugi dan nakon utakmice bio sam u suvenirnici da kupim uspomenu iz Brazila i iznenadio se kad sam vidio koliko su Brazilci bili oduševljeni nama, našom igrom i našim ponašanjem. Na svakom su me koraku zaustavljali i čestitali mi. Čak su osuđivali suca koji je sudio tu utakmicu jer su i oni smatrali da je bio sklon Njemačkoj. To mi je kao treneru jako godilo. A da ne govorim o veličanstvenom dočeku u Alžiru. To je najbolji dokaz da su svi s mnogo simpatija gledali Alžir na svjetskom prvenstvu. Što se tiče mog odlaska iz Alžira, jedino je sigurno da ću ostati u nogometnim vodama. Kamo ću i gdje, još ni sam ne znam i ništa nije definirano, ali vidjet ćete i saznati uskoro.
Za čime najviše žalite nakon SP-a u Brazilu? Je li to onaj drugi gol Nijemaca, bez kojega bi o pobjedniku utakmice možda bilo odlučivano jedanaestercima?
Žalim za prilikama koje nismo iskoristili. U prvom poluvremenu imali smo tri “zicera” i morali smo iskoristiti bar jedan, a da smo tada zabili golove utakmica bi otišla u drugom smjeru. Imali smo velike šanse jer sam ubacio i četvrtog napadača, Ibrahimija, nastojeći da pobijedimo u 90 minuta. Znao sam da ako odemo u produžetak nemamo nikakve šanse protiv Njemačke jer Nijemci jednostavno ne znaju za umor. Pravi su strojevi koji sve melju i znao sam da u tom slučaju teško možemo očekivati dobar rezultat. Vjerujte mi, nakon 2:1 da su ostale samo dvije-tri minute možda bismo i izjednačili, jer momčad je imala želju i volju.
Jeste li se pripremali za jedanaesterce?
Da, vježbali smo ih i pripremali se i za tu opciju.
Mi u Hrvatskoj uvijek mislimo da je naša reprezentacija bolja nego što jest. No činjenica je da je Hrvatska ipak mogla i morala igrati bolje. Kako ste vidjeli nastup hrvatske reprezentacije u Brazilu?
To je svuda tako. Pa u Alžiru su smatrali da moramo i možemo biti i svjetski prvaci. Svi na SP dolaze s ambicijom da postanu svjetski prvaci i misle da im je reprezentacija savršena. Međutim, kada pogledamo sve momčadi, pogotovu nakon ispadanja Španjolske, Italije i Engleske već u skupini, shvatimo da nije dovoljno imati samo kvalitetne igrače. Potrebna je dobra taktika, morate biti psihički i fizički jaki. Hrvatska ima izvanredne i kvalitetne igrače, ali to ne znači da ima i dobru momčad. To su dva različita pojma. Hrvatska je bez problema mogla ući u drugi krug, ali ne želim ulaziti u to zašto se to nije dogodilo. Sada svi napadaju Kovača, s razlogom i bez razloga. Treba postaviti pitanje koji su motivi, razlozi i pozadina tih napada. Činjenica da je odveo Hrvatsku na svjetsko prvenstvo veliki je uspjeh za njega kao mladog trenera. A da su Hrvati možda imali malo više sreće, mogli su i ući u drugi krug pa otići i dalje od toga. Krivo mi je što i Sušića napadaju. Moglo je i bolje, ali on je napravio fantastičnu stvar i prvi je odveo BiH na svjetsko prvenstvo. Ali treba pitati i tko ga napada. Strašno je teško biti izbornik BiH.
Da vam ponude dobar honorar, biste li vi vodili reprezentaciju Hrvatske ili Bosne i Hercegovine?
U zadnje vrijeme svi govore da je gotova stvar da ja preuzimam hrvatsku reprezentaciju. Tako su govorili i za reprezentaciju BiH. Za reprezentacije Hrvatske i BiH ima drugih ljudi, a ja ću se okrenuti nekim drugim putevima jer imam druge planove u životu. I otvoreno kažem – nitko sa mnom nije kontaktirao niti tražio da budem trener hrvatske ili bosanskohercegovačke reprezentacije.
Pamtimo vaše gestikulacije za vrijeme utakmice s Njemačkom. Jako ste teško podnijeli ispadanje?
Pa bili smo na pragu fenomenalnog uspjeha i malo nam je falilo, samo da nas je sreća poslužila. Nakon svega što smo postigli, bio sam jako tužan i žalostan jer smo bili na pragu četvrtfinala, a s druge strane ponosio sam se time što je moja momčad napravila i pokazala na tako velikoj utakmici protiv suparnika kao što je Njemačka, sada finalist svjetskog prvenstva. Alžir je jedina reprezentacija koja je u svim segmentima nadigrala Njemačku i naravno da ostane žal što nismo iskoristili neki od tolikih “zicera” i izbacili Njemačku. Naravno da se miješaju osjećaji ponosa i razočaranja. Čovjek je samo ljudsko biće i u jednom trenutku pokaže svoje osjećaje. Ako treba plakati, ja ću i plakati i to se ne stidim. Ako se treba smijati, ja ću se smijati. To nije nikakva slabost, već izražaj trenutačnog emocionalnog stanja.
Što se događalo nakon utakmice, niste ni došli na konferenciju za novinare?
Imao sam razloga zbog kojih se nisam htio pojaviti na konferenciji za novinare i zadržat ću ih za sebe.
A doček u Alžiru? Je li bio emotivan?
U Alžiru smo imali izvanredan doček. Stotine tisuća ljudi izašle su na ulice kako bi nas pozdravile. Nakon toga primio me predsjednik Alžira Abdullaziz Boutafliqa s kojim sam razgovarao više od 45 minuta. Predsjednik obožava nogomet i mogu vam reći da se i razumije u nogomet. Bio sam ganut riječima koje mi je uputio. Ponosim se time što mi je predsjednik rekao. Sretan sam i ponosan i zbog veličanstvenog dočeka i priznanja koje su mi ljudi dali. Za mene je to velika pobjeda. Uvijek sam, i kao igrač i kao trener, bio prihvaćen u narodu i među navijačima, što mi je izuzetno drago. Tako je bilo i u Alžiru, Francuskoj, u BiH i u Hrvatskoj, Turskoj. Svuda mi je narod davao veliku potporu i samopouzdanje i imao u mene veliko povjerenje.
Nitko ne igra lijep nogomet
Alžirski predsjednik zamolio vas je da ostanete izbornik. Zašto ste odbili njegovu molbu?
Ne bih o tome govorio. Volio bih to zadržati za sebe. To su stvari koje se tiču samo mene. Zahvalio sam mu na podršci.
Tko na prvenstvu u Brazilu igra najbolje?
Ovo je prvenstvo malo posebno i drukčije. Nijedna reprezentacija nije posebno dominirala. Najviše mi je drago što je utakmica Alžir - Njemačka proglašena najboljom utakmicom SP-a jer su Nijemci, prema mišljenju nogometnih stručnjaka, imali jako puno teškoća s nama. To su priznali čak i njemački igrači. Istaknuo bih i utakmicu između Nizozemske i Španjolske koja je igrana jakim tempom i fenomenalnim potezima. Sve ostalo bilo je standardno, nijedna reprezentacija nije pokazala raskoš, superiornost.
Čujete li se s Mamićem?
Sa Zoranom Mamićem čuo sam se nakon utakmice Njemačka - Brazil.
A sa Zdravkom?
Pa dovoljno je razgovarati s jednim Mamićem, ne trebam razgovarati s cijelom familijom.
Povratak u Dinamo jednoga dana, pretpostavljam, nemoguća je misija?
Trenutačno razmišljam o nekim drugim stvarima, a ne o Dinamu. Znate kako se ono kaže: Nikad ne znate što vam život nosi.
Hoćete li dolaziti u Mostar?
Sada sam imao četiri dana odmora, ali, nažalost, nisam stigao doći u Mostar i do rodne Jablanice. Bio sam umoran poslije svega, puno sam radio na pripremama za svjetsko prvenstvo i u ta dva mjeseca jako sam se umorio. Najveća mi je zadovoljština što sav taj trud nije bio uzaludan. Mogu vam reći da dnevno primam više od sto poziva, i od novinara i od prijatelja, što mi je drago jer na taj način ljudi vam žele odati priznanje i čestitati na uspjehu, što svakom čovjeku godi, ali me i umori. Zbog toga sam se htio isključiti iz svega toga i malo odmoriti.
U Mostaru je i dalje podijeljenost, nevidljivi hladni zid između dvaju naroda. Zašto su Hercegovci tako tvrdoglavo nepomirljivi?
Ako su ljudi pametni i normalni, normalno je da će doći do pomirenja, ali izgleda da treba malo više vremena i teže će to ići jer se dogodilo puno zla i nesreće, puno mržnje i fašizma. Ja se nadam i vjerujem da ima ljudi koji će nas izbaviti iz tog zla i nevolje. Ljudi moraju shvatiti da je najljepše živjeti u finom i respektirajućem okruženju, a ne u svađi i ratu. Ratovi ne vode ničemu, samo tragediji, ljudskoj patnji i razaranju. Nadam se da će ljudi shvatiti da je najljepše i najbolje uspostaviti ljudski odnos respektirajući svakoga, bez obzira na vjeru i nacionalnu pripadnost, etiku, moral. Moramo živjeti zajedno i preboljeti sve nevolje, kako se živi u svakom demokratskom i tolerantnom društvu. To nije samo želja već i naša obaveza.
Kad ćete u Hrvatsku, hoćete li ljetovati na Jadranu ili negdje drugdje?
U Hrvatskoj ljetujem već 35 godina i osjećam se kao kod kuće. Ima mjesta u koja kad dođem, bio to Split, Makarska ili bilo gdje na Jadranu, osjećam se kao da sam kod kuće u Mostaru. Uvijek mi je lijepo i drago doći u Hrvatsku jer tu imam puno prijatelja.
>> Halilhodžić: Još nisam potpisao, trebam dogovoriti detalje s Trabzonsporom
>> Evo što je Alžircima napisao Vaha u oproštajnom pismu
Gdje ste samo pronašli ovog novinara , zločestog ignoranta? Hercegovci nepomirljivi? Možda jer ih tretirate kao građane drugog reda, ha?