Alen Halilović je u svojoj dobi (u lipnju će napuniti 17 godina) možda i najveći talent koji se rodio u Maksimiru. Uživanje ga je bilo gledati u kadetima, pa i u prvim utakmicama prve momčadi. Dečko ima sjajna rješenja, dribling, potez, zna podvaliti loptu. Doduše, i dok je igrao za svoje godište, njegovi su nam treneri govorili da ima još puno toga za popraviti, kao što je obvezna igra, igra u dva smjera. I kod Jurčića se tu već dogodio pomak. Ne prevelik, ali Alen se ipak puno više vraće nego u kadetima.
Kruno viknuo: Što je tebi?!
Taj će dečko sigurno još puno napredovati, i sve ove hvalospjeve možda treba napisati baš sada, nakon što je protiv Zagreba odigrao svoju najlošiju utakmicu za prvu momčad. Toliko lošu da je iznervirao i trenera Jurčića koji je u jednom trenutku skočio sklupe, nešto mu viknuo raširenih ruku – u stilu: što je tebi?- i Jurčić nije mogao drugo nego ga izvaditi na poluvremenu.
Alen već u zadnjih nekoliko utakmica ne igra dobro, često gubi lopte, u petak je išao stalno uslolo prodore, zabijao se u tri, četiri igrača Zagreba koji su mu bili blizu. I zato još mora učiti, mora biti odgovorniji u iri, vidjeti kad se ne može proći kroz trojicu (jednom je i imao opravdanje jer mu nitko od suigrača nije prišao u pomoć).
- Ne mogu ja reći je li previše solirao protiv Zagreba, vjerojatno je bilo toga, ali tu je trener da mu kaže, i sigurno mu govori – veli Marko Mlinarić i sam nekoć vrhunski igrač.
Nitko mu ne smije zamjeriti kad pokuša prijeći jednog suparničkog igrača, pa i kad u tom slučaju izgubi loptu, no mora taktički naučiti kad što raditi. Iako se ga se uspoređivalo s Messijem i iako on doista ima potencijal biti tako vrhunski igrač, još mora puno naučiti da bi dostigao i svog oca Sejada, nekoć igrača Dinama, koji je bio odgovoran vezni igrač.
- Ne mogu ja reći koliko treba igrati, to znaju treneri koji su upućeni u njegovu fizičku spremu. No, ja HNL doživljavam kao ligu mladih, nisu svi ti igrači puno stariji od njega – veli Marko Mlinarić, legenda Dinama koja i danas radi individualno s pionirima i kadetima plavih.
Malo je radio i s Halilovićem.
- Ma i slijepac bi vidio kakav je to prirodni talent. Uvijek u progonozama u karijeri treba biti oprezan, nikad ne znate u kojem će smjeru krenuti i kad će igrač sazrijeti. No, uz Alena u kadetima imamo još šest, sedam ljevonogih igrača, sjajnih talenata, škola stvarno dobro radi.
I Kovačić je oscilirao
Alena se može usporediti s Kovačićem koji je prošao slične oscilacije, apsolutno normalne još i za Matea koji je dvije godine stariji i ima puno više utakmica u nogama. I on je u Dinamu oscilirao (kao i u Interu), ali dobrim radom s njim radio se napredak. Kova je imao drukčijih problema, igrao je previše na sigurno, a Alen pak ide u drugu krajnost, pokušava sam sve riješiti. I nakon Halilovićeve doista loše partije protiv Zagreba, on nije ništa lošiji igrač nego je bio prije mjesec dana, on je Bogom dani talent s kojim treba raditi da postane i top-igrač. Na dobrom je putu, bez obzira na ovu lošu utakmicu.
