Pod pretpostavkom da će Barca B ostati u drugoj ligi, okruženje u koje će Halilović zakoračiti za četiri mjeseca kvalitativno uvelike odskače od Prve HNL. Segunda División neusporedivo je bolja od naše prve lige i jača je od mnogih europskih liga uključujući slovačku, mađarsku, srpsku, bugarsku, švedsku, dansku ili norvešku, a nema se čega stidjeti ni u usporedbi s grčkom ili rumunjskom najvišom divizijom.
Budući da je teško predvidjeti tko će od sadašnjih drugoligaša ući u prvu ligu, a tko će iz Primere skliznuti u Segundu, nije poznato s kime će se Halilovićeva Barca B odmjeravati u sezoni 2014./2015., ali nam za orijentaciju može poslužiti aktualni sastav druge lige. Među najuglednijim su klubovima bivši prvak Deportivo iz La Coruñe, osvajač dvaju europskih trofeja Real Zaragoza i finalist Kupa Uefe 2001. Alavés. Tu su i bivši osvajač Kraljeva kupa Mallorca, višestruki finalist tog natjecanja Sporting Gijón i stari prvoligaši Hércules, Las Palmas, Murcia, Huelva, Sabadell i Córdoba.
Dva prvoplasirana koja direktno ulaze u prvu ligu vjerojatno će proizaći iz kvarteta Deportivo, Eibar, Huelva i Sporting. Momčadi smještene između trećeg i šestog mjesta razigravat će za treću preostalu ulaznicu za Primeru. Kandidati za doigravanje još su Numancia, Las Palmas, Zaragoza, Tenerife, Cordoba, Lugo i Murcia. Ukratko, pola lige još se nada da će se domoći Primere, a dio tih klubova istovremeno strahuje i od ispadanja!
Ljupki Mini stadion
Najesen, sastav druge lige bit će još zvučniji ako se ostvare predviđanja da će ispasti Real Betis, Real Valladolid i Rayo Vallecano. Tako će Alen brzo upoznati mnoge čuvene stadione kao što su Zaragozina Romareda, Murcijina Condomina, Deportivov Riazor, Sportingov Molinón i Betisov Benito Villamarín – ili barem neke od njih, ovisno o raspletu tekuće prvoligaške i drugoligaške sezone.
Halilovićev dom bit će Mini Estadi (Mini stadion), “bombonijera” sa 15.300 mjesta smještena preko puta Camp Noua. Na Mini Estadiju Queen je održao koncert 1. kolovoza 1986.
Filijale profesionalnih klubova, kao što su Barcelona B i Real Madrid Castilla, ne smiju igrati u prvoj ligi, nego maksimalno u drugoj i to pod uvjetom da su njihove matične momčadi prvoligaši. Ako matična momčad ispadne u drugu ligu, filijala mora u treću, neovisno o plasmanu.
Ako pak filijala završi prvenstvo na mjestu koje vodi u prvu ligu ili u doigravanje, ustupaju mjesto prvom niže plasiranom od sebe. Ovo se dogodilo 1984., kad je Castilla s čuvenom Quintom del Buitre (Butragueno, Michel, Sanchís, Martín Vázquez i Pardeza) osvojila prvo mjesto, ali je ostala u drugoj ligi i iduće sezone.
Gotovo su svi španjolski klubovi s izuzetkom Real Madrida, Barcelone i Athletica proveli jednu ili više sezona u drugoj ligi. To je zadesilo višestruke prvake kao što su Atlético Madrid, Valencia i Real Sociedad, kao i europski ugledne prvoligaše poput Seville, Betisa, Espanyola, Valladolida, Celte, Ovieda i Osasune. Real Murcia je rekorder s 51 sezonom u Segundi i s osam naslova prvaka druge lige. Betis je šest puta bio najbolji među drugoligašima, a slijede ga Deportivo, Sporting i Oviedo s po pet te Sevilla i Las Palmas s po četiri naslova.
Onaj drugi Eusebio
Ako uprava FC Barcelone ne odluči drukčije, Halilovićev će učitelj biti Eusebio Sacristán, legenda Barcelone i Primere te jedan od rekordera po broju nastupa i osvojenih trofeja. Treću uzastopnu sezonu taj 49-godišnjak vodi drugu Barcinu momčad.
Rodom iz Valladolida, Eusebio je bio standardni srednji vezni u Dream Teamu Johana Cruijffa između 1988. i 1995. S blaugranama je osvojio jedanaest trofeja, uključujući četiri uzastopna prvenstva, Kup prvaka 1992. i Kup kupova 1989. Akciju života izveo je 20. svibnja 1992. na Wembleyju, kad je okružen trojicom igrača Sampdorije sačuvao loptu i izborio slobodan udarac s 18 metara, koji je Ronald Koeman pretvorio u pogodak za Barcin prvi naslov prvaka Europe.
Dok je kao nogometaš bio neupitna vrijednost od Valladolida preko Atlética do Barcelone i reprezentacije, Eusebio je kao trener često dovođen u pitanje. Iako će u travnju napuniti 50 godina, ne može se podičiti brojnim trenerskim dostignućima. Radio je kao pomoćnik Franka Rijkaarda u prvoj momčadi Barce i kao prvi trener u Celti iz Viga, gdje je 2010. dobio otkaz nakon niza loših rezultata.
Poznavatelji prilika na Camp Nouu predbacuju mu nedovoljnu uvjerljivost u odnosu s igračima. Taj zaključak izvode iz podatka da je u vrijeme kad je bio Rijkaardov pomoćnik disciplina u momčadi opala te da su se Ronaldinho, Eto’o i Deco pretvorili u “kraljeve noći”, što je Barcelonu gurnulo na treće mjesto, najlošije u zadnjih 11 godina. Prošle su jeseni, dok je Barcelona B bila pri dnu ljestvice, novinari dobili da se Eusebiju sprema otkaz. Ili su glasine bile lažne, ili se Sandro Rosell predomislio, ali stari je as ostao na klupi i povukao momčad bliže sredini ljestvice.
>>Tomo Šokota: Tata Sejad bio je ključan za Alenov transfer, Murići griješe...
>>Krešić: Halilović podsjeća na Iniestu, nema sumnje da će se snaći u Barceloni
