Henry Walker još nije pokazao Zagrepčanima da je zapravo SkyWalker, kako su ga zbog iznimnog odraza, "letačkih sposobnosti" i brutalnih zakucavanja (pro)zvali američki novinari dok je igrao za sveučilište Kansas State te za klubove NBA i NBDL lige.
– Svaka je utakmica drugačija. U nekoj bude atrakcija, a u nekoj ne. Ja mogu zabiti šutom, iz prodora, a mogu zakucati i preko suparnika, no za takvo što treba se ukazati i prilika – kazao je novi Cedevitin igrač koji je u nedjelju protiv Olimpije zagolicao maštu navijača hrvatskog prvaka.
Protiv "zmajčeka" Walker je pokazao svoja dva lica. U prvom je poluvremenu poprilično "solirao", ali je i zabijao. Pokazao je da je solidan šuter, ali i da je jak na lopti, da ima prednju promjenu pravca, ali i takozvani "step back". U drugom poluvremenu pak posve se podredio momčadi. Igrao je odličnu obranu i pustio klince oko sebe (Musa, Mazalin, Žganec, Katić) da se razigraju.
Još se pokušava uklopiti
– Prvo poluvrijeme htjeli smo suparniku dati do znanja tko je tko na terenu, a najbolje od svega je što smo to, pojačavši agresivnost, nastavili činiti i u nastavku. Htio sam da mlađi dečki oko mene nešto odigraju, da osjete da imaju pravo i na pogrešku jer imaju potencijala. Osim toga, ja se još pokušavam uklopiti u sustav igre, upoznajem suigrače, da bih mogao biti učinkovit. A nisam pokazao ni približno ono što mogu.
Još od dana njegova prvog pojavljivanja u klubu, s njim je posebno oduševljen najmlađi mu suigrač, 16-godišnji Džanan Musa.
– Henry je nevjerojatan momak i igrač i mi smo nekako odmah kliknuli. Ja sam sretan što ću i prije svoje 18. godine igrati s takvim igračem i to će mi pomoći da sebe nadogradim.
Ni dojučerašnji NBA igrač nije skrivao svoje simpatije prema Cedevitinu malcu.
– Musa je bio prvi igrač Cedevite s kojim sam razgovarao kada sam stigao. Nisam znao da je beba, da je tako mlad jer djeluje puno zrelije. Intrigantan je to momak, puno me toga pitao o NBA ligi i o igračima o kojima i sam puno zna. Kako sam ja učio od starijih, tako ću i ja njega pokušati podučiti. Visok je, jak na lopti, može zabiti, prodirati, skočiti i siguran sam da će za četiri-pet godina igrati u NBA ligi. Naravno, za takvo što mora biti snažniji, što će doći njegovim stasanjem u muškarca.
Henryju se sviđaju i ostali suigrači.
– Nisam mogao dospjeti u bolju situaciju jer sam dospio u momčad bez egoista. Suigrači su nesebični jer svi žele pobjeđivati, ali ne u vlastitim statističkim kolonama.
Walker je pokazao da može biti pojedinačna snaga, ali i timski igrač.
– Ja jesam timski igrač, no treba mi vremena da uhvatim ritam ove europske košarke. Još se ne snalazim najbolje, trebat će mi još četiri-pet utakmica, no nadam se da ću već protiv Olympiakosa biti dovoljno koristan.
Nakon atenskog sastava, uslijedit će gostovanje u Limogesu. Boji li se putovati u Francusku nakon terorističkih napada u Parizu?
– Što god da je u Božjim rukama, ja ću to prihvatiti, no bojati se neću.
Kakav je dojam (prvi) o novom treneru Veljku Mršiću?
Nedostaje mu kći
– Sviđa mi se, tvrdokoran je, defenzivno orijentiran. Radio sam sa sličnim trenerima, a takvi su na Kansas Stateu bili i Bob Huggins i Frank Martin. Zanimljivo je da on i pomoćni trener Pozzecco balansiraju jedan drugoga. Mršić ima puno ozbiljniji ton, a Poz je tu da sve to razblaži.
A njegovu nostalgiju pokušava mu razblažiti njegova supruga.
– Lakše je kada imaš nekoga uz sebe. Da ste me za prednosti braka u profesionalnom sportu pitali kada sam imao 21 godinu, vjerojatno vam ne bih odgovorio kao sada, sa 28. No, promijenio sam svoj život, promijenio sam i ime, i dobro je to što sam oženjen. Dakako, nedostaje mi moja četverogodišnja kći, no ona je u sigurnim rukama, živi s mojom majkom, a kada se malo sredim ovdje, onda će i ona doći.
>> Iz Miami Heata u Cedevitu: I ime sam promijenio jer je bilo dječje
jednom riječju čovjek je odličan igrač i dugo nisam gledao takvog majstora na našim prostorima...