To su ti, takvi igrači. Oni koji u HNL-u i s jednom zdravom nogom čine ozbiljnu razliku. Nema ih puno, jer Hrvatska je već odavno prodala gro onoga što valja u nogometnom smislu. Radimo igrače za poljske, nizozemske i turske klubove, a u domaću zbilju vraćaju se u pravilu samo oni kojima treba odskočna daska na putu za negdje drugdje. Neki ne žele da se o tome piše, ali to je tako, koliko god mi samima sebi uljepšavali stvarnost u kojoj živimo. I zato je Rijeka prva, zato je na putu da nakon sedam godina opet postane državni šampion. Jer je u novoj stvarnosti opet uzela ono najbolje što joj se nudilo. Majstori s Rujevice.
Ne bi Marko Pjaca s 28 godina bio ni blizu hrvatskog nogometnog realizma da je sve bilo kako je biti trebalo. Ozljede, koljena, gležnjevi, operacije, a malo i velikog Juventusa uzelo je danak. Vratio se, skromnije i tiše no što bi se možda vratio netko drugi njegovih nogometnih osobina i sposobnosti. Možda ne na mala vrata, ali svakako na jedan od sporednih ulaza, već u smiraju ljetnog prijelaznog roka, kad su ekipe bile debelo uhodane. Rijeka je izvukla džokera. Asa. Aduta koji je vodi do vrha.
Statistika: SofaScore za Večernji list
Marko Pjaca je u Rijeku stigao u pravom trenutku. Trebalo mu je nogometno vrijeme u podneblju koje mu, sada se to jasno vidi, fantastično paše. Pjaca je nogometni romantik, netko u čijim se potezima na terenu istinski uživa, ali i još važnije - čovjek koji najbolje paše uz Rijekinu sintagmu - nemamo pritiska. Tek kada mu se da prostor, malo autonomije i lopta u noge u tim okolnostima, može se vidjeti kakav je to nogometaš. Čovjek dribla u slalomu, nerijetko slažući suparničke braniće na tlo poput čunjeva na kuglani. Zabija, asistira, slavi, smije se, igra... Milina za gledati.
Protiv Gorice nije trebao ulaziti. Mislilo se da je zbog "plesa koljena" u polufinalu Kupa u Kranjčevićevoj, ali bilo je zbog gležnja. Dva su to dijela tijela na koje u završnici uzbudljive HNL-sezone mora posebno paziti. Nevjerojatno je koliko Riječane zaobilaze ozljede, čak i suspenzije zbog kartona. Najmanje što Sopiću i suradnicima sada treba je ozljeda ponekog ključnog igrača. No ipak, čak i načeti Pjaca za Goricu je bio televizor u boji, a gol kojeg je zabio, i to na način na koji ga je zabio za 1:0 govore mnogo. Čak i više no što bi se na prvu činiti moglo. Onako ga zavući s igračem na sebi... Majstorija za reklamne kampanje HNL-a.
Ostavio sam ovo za završne dionice teksta, ali... Kad god se spominje Marko Pjaca, spomenuti se mora i Dinamo. Na Maksimiru su ga, kažu, dugo pratili. Prate ga sasvim sigurno i danas, kad bi im u izravnom dvoboju mogao iz zubiju preoteti šampionsku titulu na Rujevici. A papiri, navodno, govore i o tome da u ugovoru s Rijekom koji traje do 2026. godine, postoji jedna crtica. Pod njom stoji, kažu, da Pjaca ima izlaznu klauzulu prema HNL-u, ali i prema transferu u inozemstvo. Nije službeno, ali govorkalo se jesenas, kad je Pjaca dolazio kao slobodan igrač iz Juventusa, da za 1.5 milijuna eura može otići, primjerice, u Dinamo.
Ne bi to bio ni prvi, a vjerojatno ni zadnji put da najkorisniji igrač Rijeke iz prethodne sezone za Dinamo zaigra u sljedećoj, ali na Rujevici bi trebali izbjeći scenarij po kojem bi Pjacu dali Dinamu, još k tome i za tako malen novac.
Ograđujem se, ako su priče o klauzulama samo dio medijskih, kuloarskih priča u stilu "rekla-kazala", ali ako one zaista i jesu to što jesu, onda će se na Rujevici sigurno sjesti i dogovoriti sve na zadovoljstvo svih upućenih. Jasno je, na kraju dana, da se Pjaca neće umiroviti kao igrač Rijeke s 40 godina na leđima, zato uživajmo dok možemo, u nadi da će potrajati. Takav igrač za Rijeku nije igrao već jako, jako dugo.
