Tresla se brda, rodio se miš. Na sjednici Skupštine HOO-a niti riječi o sadržaju anonimnog pisma s vrlo neugodnim optužbama na račun glavnog tajnika Josipa Čopa, a ti isti delegati kompromitirali su Zorana Primorca i dali za pravo počasnom predsjedniku HOO-a Antunu Vrdoljaku kada mu je rekao da je na sedam olimpijskih igara osvojio pola brončane medalje.
Poetsko pismo Klanca
Vrdoljak je tada mislio zapravo na srebro koje je naš najbolji stolnotenisač osvojio s Lupulescuom još 1988. u Seulu, a u takvom posprdnom istupu članovi Etičkog odbora pronašli su povredu temeljnih načela olimpizma odnosno dostojanstva sportaša. Etički odbor predložio je da se Vrdoljaku izrekne mjera ukora i to bi vjerojatno bilo i izglasano da pred članove Skupštine nije izašao Marijan Klanac i pročitao poetsko pismo koje nadilazi sav retorički potencijal koji smo u izvedbi gospodina Klanca ikad čuli. Nakon što je toliko ishvalio Vrdoljaka, pobojali smo se da neće još i tražiti kaznu za napadnutog Primorca, no srećom zaustavio se na ovome:
– S obzirom na to da ovdje ne vidim nikakvu rasnu, vjersku, spolnu i političku diskriminaciju i zbog izuzetnog doprinosa hrvatskom sportu ja predlažem da mi, umjesto da ga ukorimo, Vrdoljaku zahvalimo...
Odlazak olimpijaca
Snebivajući se, članovi Kluba olimpijaca (Boraska, Paškvalin, Barač, Škaro) napustili su sjednicu. Na sve to predsjednik HOO-a Zlatko Mateša ustvrdio je:
– Svi mi imamo neke pogreške, no mi lako osuđujemo ljude, a teško im odajemo priznanje.
Nije li to bila neprimjerena komunikacija za nekoga tko je godinama predvodio hrvatski sport?
– Ja sam se u posljednje vrijeme toliko nagledao i načitao neprimjerene komunikacije da bi to naše etičko povjerenstvo bilo u stalnom zasjedanju.
>> Zoran Primorac: Ne radimo za Jovanovića, mi samo slično mislimo
Primorac je zaista bio vrhunski sportas, postigao je i zapazen uspjeh na olimpijadi 1988 (!!), ali se istovremeno pitam: da li si netko moze takvom zaslugom osigurati i slijedecih 6 olimpijada? Moze li se biti vrhunski sportas i u cetrdesetima? Je li bolje vrlo ogranicena sredstva HOO dati jednom cetrdestgodisnjaku da ide na olipijadu u "turistickoj klasi", ili je bolje tim novcem financirati jednog (ili vise)mladih sportasa koji su buducnost naseg sporta?