Bila je to najtužnija subota 2008. godine! Branič Birminghama Martin Taylor pogibeljnim startom gotovo je prekinuo nogometnu karijeru Eduarda da Silve! Stravične slike obišle su svijet, taj dan bilo je toliko dramatično da su se liječnici doslovce borili za Eduardovu nogu. Vijesti su smjenjivale jedna drugu.
Samo da mogu hodati
Dudu je vrlo brzo operiran, i u tim trenucima bilo je jedino bitno da sve bude u redu. O nogometnom povratku tada se nije gotovo ni govorilo.
U društvu Filipovića i Klasnića
Po treći put Večernji list dodjeljuje nagradu “Hrabro srce”, za poseban doseg, za hrabrost, ali i za ustrajnost.
Prvi laureat bio je Mirko Filipović koji je u slobodnoj borbi kao borac organizacije Pride osvojio Grand-prix K-1 turnir, a drugi Klasnić koji se nakon dvije operacije bubrega uspješno vratio u nogomet.
- Ne sjećam se najbolje svega, no osjetio sam strašnu bol. Tek nakon nekoliko sati postao sam svjestan svega, no odmah sam razmišljao pozitivno. Samo sam želio normalno hodati, zbog svoje obitelji - prisjeća se prvih dana Eduardo da Silva, koji je ove godine Večernjakovo “Hrabro srce”.
Martin Taylor došao je u bolnicu, Dudu se toga ne sjeća, ali oprostio je neopreznom nogometašu.
- Znam da mu je bilo teško, to je nogomet i takve se stvari događaju.
Za Eduarda u najgorem mogućem trenutku. Bilo je to nakon što je Dudu uvjerio Wengera da Arsenalova igra i uspjesi ovise o njegovim pogocima. Sjetio se Eduardo i hrvatske reprezentacije.
- Tako sam se veselio Euru i nastupima za Arsenal. Bio sam u sjajnoj formi, ali valjda sam osuđen na to da se moram mučiti kroz život.
Dug put oporavka
Teški su bili poslijeoperacijski dani, no bilo je najvažnije da sve zacijeli. Prvi je dio Dudu proveo u Londonu, a potom je tri mjeseca bio u Brazilu, odakle se vratio potkraj kolovoza i počeo lagano trenirati.
Dugo i s velikim nestrpljenjem očekivan je njegov povratak. Arsene Wenger, taj iskusni trener, nije želio žuriti, Dudu se postupno vraćao u trening, pojačavao intenzitet i 16. prosinca ove godine nastupio je za Arsenalovu pričuvnu momčad protiv Portsmoutha. Odigrao je jedno poluvrijeme.
Na Euru, pogotovu na utakmici protiv Turske, vidjeli smo koliko nam nedostaje.
- Gledao sam tu utakmicu u Brazilu i plakao zajedno sa suigračima koji su plakali u Beču. Bio mi je to, uz ozljedu, najteži trenutak protekle godine.
Osjećaj je ostao
Prije dva tjedna Eduardo da Silva vratio se nogometu. Odigrao je jedno poluvrijeme za pričuvnu momčad Arsenala.
- Osjećaj za nogomet je tu i to je najvažnije. Sada će mi trebati vremena, malo će me mučiti popratne ozljede, no presretan sam što ponovo igram - rekao je nakon te utakmice Eduardo da Silva.
Wenger i Bilić su dva najsretnija čovjeka na svijetu, jer vratio se nogometaš koji donosi prednost, čiji pogoci stvaraju pobjednike i velike šampione. Baš kakav je Eduardo da Silva.
