Hrvatska ima i trećeg prvaka svijeta u karateu. Nakon pohrvaćenog Belgijca Juniora Lefevrea (2000., 70 kg) do 70 kg i Biograđanina Danila Domdjonija (2008., 60 kg), na najviše postolje SP-a popeo se i Ivan Kvesić (84 kg), 22-godišnji Širokobriježanin.
Na dan okršaja za medalje Kvesić je bio finalist koji se za to zlato preznojavao jedino na zagrijavanju. Zbilo se to zato što njegovu protivniku Ukrajincu Valeriju Čobotaru nije bilo dopušteno nastupiti zbog doživljenog nokauta, dan prije, u momčadskom natjecanju.
‘Meni je bilo neugodno’
No, sve to ni najmanje ne umanjuje Ivanov zlatni domet jer je do polufinala došao s bodovnom razlikom 21:4 (iz četiri borbe), a potom je u polufinalu pobijedio prvorangiranoga svjetskog karataša Turčina Aktaša (2:1).
Unatoč činjenici da je sitog protivnika pobijedio u polufinalu EP-a sa 4:0, Ivana je prilično zasmetalo to što finalna borba nije održana.
– Gorak je okus ovog uspjeha. Ne mogu se veseliti, no nije da nisam zaslužio. Nije sporno mogu li ga pobijediti jer sam ga već pobjeđivao, no volio bih da sam mogao slaviti kao svjetski prvak. Ovako se nisam mogao veseliti.
Čobotaru se dogodilo ono čega se Ivan pribojavao. Naime, nakon polufinala Ivan nam je kazao da bi vrlo rado radio u ekipnim borbama, ali da strahuje da mu ozljeda ne onemogući nastup u finalu. Ivan je na koncu radio dvije momčadske borbe, ali je imao više sreće.
– To je rizik nastupanja u momčadskom dijelu i meni je stvarno žao što ta borba nije održana. Ja bih više volio da se ona dogodila čak i da znam da sve ne bi dobro završilo za mene.
Kad je Ivan saznao da je svjetski prvak? Koliko prije finala?
– Saznao sam to kada sam došao na zagrijavanje, no nije to još bilo sigurno. Mislilo se, finale je to, možda će ga pustiti. Osim toga, vidio sam Čobotara da je došao s torbom pa sam mislio da će borbe ipak biti. Na koncu su nam njegovi treneri kazali da on ipak ne smije nastupiti jer dan prije u jednoj borbi nije ustao nakon 10 sekundi, a to znači da je bio nokautiran.
Kakav je to bio osjećaj hodati prema borilištu a znati da ideš samo preuzeti zlato?
– Meni je bilo malo neugodno. Govorio sam to i svojima na zagrijavanju, a oni su mi rekli da za to nema razloga i da sam sve to zaslužio. Sve ja to znam, no ja ću uvijek biti svjetski prvak koji nije imao finalnu borbu i to mi teško pada.
Takvi su sportaši rijetkost
Kada smo mu kazali da je i nama žao što je, spletom okolnosti, ostao bez svih onih emocija i drame kakva samo finala mogu ponuditi, ostali smo bez sugovornika. Glasom koji je zadrhtao zbog suza, zamolio je:
– Mogu li vas nazvati kasnije, sada na žalost ne mogu govoriti!?
U današnjem sportu ovakvi su sportaši uistinu rijetkost, a kada smo to ispričali sportskom direktoru Hercegovine Zagreb Borisu Vujičiću, on se nije iznenadio:
–Ivan je tako odgojen, on je sportski vitez koji teško prihvaća ono što nije zaradio. Kada god on osvoji medalju, mene njegov otac pita je li on to uistinu zaslužio.
>> Pogledajte i kaos na utakmici u BiH
Čestitam