Gotovo šest mjeseci prošlo je otkako je Josip Čondrić (27) otišao u Rusiju. Volgograd još nije stigao upoznati. Uostalom, sada je već gotovo tri mjeseca izvan Rusije. Gotovo mjesec i pol dana na pripremama je s momčadi u turskoj Antalyi.
Kaže da je sretan, uostalom, odlazak u rusku ligu za njega je pravi iskorak u karijeri. Nakon Istre, njegov novi klub, Rotor, čini se kao nova Istra. Ali samo po statusu u ruskoj ligi u kojoj se bori za ostanak.
– Ovo što sada proživljavam u profesionalnom smislu, nešto je potpuno novo. Pa i ta putovanja po ruskim gradovima, udaljenosti u tisućama kilometara lakše mi padaju od onog drndanja po autobusima u HNL-u od po nekoliko sati. Sada sjedneš u zrakoplov i za dva sata si bilo gdje. Nema umora kao dok sam putovao na gostovanja u našoj ligi – počeo je Čondrić.
Josip je za novu momčad branio 11 susreta, neke izvedbe opisane su kao najbolje u prvom dijelu prvenstva. Tome je zapravo i težio. A nakon prvog dijela prvenstva, Čondrić je naš drugi najbolje ocijenjeni nogometaš, odmah iza Marcela Brozovića.
– Prije odlaska u Rusiju, savjetovao sam se sa Stipom Pletikosom. Rekao mi je da moram biti pravi profesionalac i da ću se samo tako nametnuti. Stipini savjeti bili su mi posebno važni. Pokazao se kao veliki čovjek, neizmjerno sam mu zahvalan.
A u početku nije bilo lagano.
– Prvih petnaestak dana samo sam boravio u našem kampu. Morao sam se naviknuti na puno novih stvari. Nikada više nisam putovao, ali odličan je osjećaj biti u uređenom klubu.
Prije sam na utakmice išao biciklom, a sada zrakoplovom – duhovito će dometnuti:
– Tu u Antalyi imamo sve. Čak smo triput mijenjali hotel. Klupska uprava ne želi da smo samo u jednom hotelu. Režim je odličan. Čak mi je i obitelj tu. Treniramo desetak dana, pa imamo pet dana slobodnih aktivnosti. Dosta je opuštenije u odnosu na ono na što sam do sada navikao u karijeri. Da mi je netko prije desetak godina kazao da ću biti jedini strani golman u ruskoj ligi, teško bih mu povjerovao. Sada uživam, nadam se da ću i dalje nastaviti braniti u dobroj formi. Najvažnije da me ozljede zaobiđu, a sve ostalo doći će na svoje. Marljivim radom i upornošću.
Prvih mjesec i pol dana po dolasku u Rusiju, svaki dan su ga testirali na koronavirus.
– Nevjerojatno zvuči, ali ja sam među sedmoricom igrača koje nije zahvatio virus. Mi smo čak dvije utakmice izgubili za zelenim stolom jer nismo imali dovoljno igrača u kadru zbog korone. Nitko sada ne govori previše o stanju u državi. Niti nam ne govore hoće li se što mijenjati u restrikcijama. Mjere su standardne, maske, rukavice i oprez. No, život manje-više, normalno teče.
Stadion Rotora u Volgogradu jedan je od onih na kojima su igrane utakmice SP-a.
– Na našim utakmicama bude oko 7-8 tisuća gledatelja jer je dopušteno da bude popunjeno 30 posto kapaciteta stadiona. Inače, infrastruktura je odlična u cijeloj ligi. Ja sam branio 11 utakmica i u klubu mi kažu da su zadovoljni. Svaka utakmica nam je kvalifikacijska. Pobijedili smo zadnje dvije u prvom dijelu prvenstva. U drugom nas očekuje još 11 utakmica i vjerujem da ćemo ostati u ligi. Kvaliteta nogometa je isto tako jako dobra. Imate nekoliko momčadi koje se izdvajaju kvalitetom. Nekako je opći dojam da će prvak ove godine biti Zenit. No, tu su i Krasnodar, CSKA, Spartak...
Valjda ima simbolike i u tome što je ugovor za Rotor potpisao na svoj rođendan, 27. kolovoza. Koliko su vratarski zahtjevi drukčiji od onog na što je navikao?
– U prosjeku imate tek nekoliko udaraca u okvir gola. Naravno, osim u susretima protiv jačih momčadi. Na treninzima odrađujemo one standardne vratarske tehnike.
Spomenuo je Krasnodar, sljedećeg Dinamova europskog protivnika.
– Ne bih govorio o tome tko je bolja momčad. Sigurno je da Dinamo treba biti oprezan jer je Krasnodar posebice jak u ofenzivnom dijelu igre. Imaju brza krila i opasne napadače. Dosta traže situacije za igru jedan na jedan. I u tom su segmentu dosta jaki. Također, imaju jako dobrog mladog vratara koji je briljirao u utakmici protiv nas. No, vjerujem da Dinamo ima šanse i da će potvrditi kako je ipak materijal za neku razinu više. Pratim Dinamove igre u Europi. Nažalost, nemam programe na kojima bih pratio našu ligu. Samo pogledam izvještaje i pogotke na internetu. Vidim da se Osijek ozbiljno uključio u borbu za naslov. To je dobra stvar za naš nogomet. Siguran sam, da naša liga ima infrastrukturu kao, recimo, Rusija, bilo bi još puno zanimljivije gledati. Jer, imamo dosta kvalitetnih igrača koji su iznad sadašnje razine naše lige.
Razgovarali smo i o povijesti Volgograda. Na nekoliko brzih pitanja iz povijesti, Josip je brzo odgovorio.
– Malo sam proučavao prije odlaska. Naravno da znam kako je Volgograd bio poprište jedne od najpoznatijih bitaka u Drugom svjetskom ratu. One za Staljingrad, kako se u to doba grad zvao. Obišao sam spomenik “Majka Domovina” na brdu Mamajev kurgan. Djeluje zaista fascinantno. Onaj dio oko stadiona, stambena naselja, pripreman uoči nogometnog SP-a, također izgledaju lijepo. No, ostatak kao da je stao u vremenu, onom još iz doba komunizma.
Drugo pitanje bilo je o poznatim sportašima iz Volgograda.
– Uh... Nešto sam i o tome čitao. Znam za skakačicu s motkom Jelenu Isinbajevu i za tenisača... Nikolaj Davidenko – ispalio je nakon kraćeg razmišljanja.
Uči li ruski?
– Znam neke osnovne nogometne termine koji su mi potrebni za komunikaciju sa suigračima na treningu i tijekom utakmice. No, u klubu imamo službenog prevoditelja s kojim komuniciram na engleskom jeziku, tako da nema problema – zaključio je Čondrić.
Nista posebno nisu rusi... Sećam se kako ih je Zvezda odrala u 2 meca u kvalifikacijama za LŠ. Bezdušan fudbal igraju.