Željko Tomac (63) živi u Norveškoj već 33 godine. Otišao je 1986. i ostao ondje do današnjih dana. Došao je kao trener, a danas je zaposlenik Norveškog rukometnog saveza i pomoćni trener u muškoj seniorskoj reprezentaciji. Živi u Trondheimu, gradu u kojem će uskoro gostovati nogometaši Dinama u sklopu uzvratne utakmice kvalifikacija za ulazak u skupinu Lige prvaka.
– Nogomet je u gradu najpopularniji. Ipak je Rosenborg jedan do najboljih norveških nogometnih klubova, aktualni prvak Norveške. Ima baš lijepi stadiončić koji prima 20.000 gledatelja i na europskim utakmicama uvijek je dobro popunjen. Vjerujem da će i sada biti rasprodan. Ljudi ovdje jako vole nogomet, a već godinama Rosenborg nije bio tako blizu ulasku u skupinu Lige prvaka – kaže Tomac.
Puno je puta uživo gledao Rosenborg na stadionu.
– Bude li mi posao to dopustio, sigurno ću otići na utakmicu. Moj stan udaljen je 15 minuta hoda od stadiona tako da nemam problema s parkiranjem. Nemam problema ni s kupnjom ulaznica. Dobar prijatelj sam s direktoricom kluba i sa sportskim direktorom. Kada god želim ići na utakmicu, samo se njima javim. U zadnje vrijeme nisam išao na nogometne utakmice. Dečki ne igraju baš sjajno – rekao je Željko Tomac, rukometni trener.
Osjeća li se u gradu nogometna euforija?
– Da, svi razgovaraju samo o nogometu. Norvežani cijene hrvatski nogomet, kako reprezentaciju tako i klubove. Atmosfera na stadionu bit će sigurno lijepa. Radujem se što ću vidjeti i puno naših navijača – kaže Tomac.
U Rosenborgu trenutačno ne igra nijedan norveški reprezentativac. Isti je slučaj s muškim i ženskim rukometnim klubom.
– U nogometnom klubu igraju uglavnom Norvežani, ima i nešto Danaca i Nigerijaca. U rukometnim klubovima ne igra nijedno zvučno ime. Ali, oba kluba pripadaju u sam vrh norveškog rukometa. Iz ovoga grada je primjerice Sander Sagosen, jedan od najboljih svjetskih igrača koji danas igra u PSG-u.
Kratka epizoda u Hrvatskoj
Igračku je karijeru Tomac započeo u Partizanu, a potom je 1970. prešao u Zamet. Karijeru je završio 1983. godine, a trenerskim poslom bavi se od 1981. Naime, dvije godine bio je trener i igrač Zameta. Onda je 1986. otišao u Trondheim gdje je sjeo na klupu muškog kluba Wing.
Istodobno je pomagao i ženskom klubu Trygg Lade. Potom se opredijelio za ženski rukomet pa je postao trener Freidiga, od 1989. do 1991. godine. Sljedećih pet godina bio je na klupi ženskog kluba Sjetne s kojim je 1993. osvojio drugo mjesto u norveškom prvenstvu. Zatim slijedi treniranje Heimdala, a 1999. sjeo je na klupu Bekkelagetsa s kojim je osvojio Norveški kup, igrao u polufinalu Kupa EHF-a i dvaput ispao u četvrtfinalu Lige prvakinja. U Bekkelagetsu je bio trener Anji Andersen, Gitti Madsen, Cecili Lagenger, Sorini Teodorović, Austri Fridrikas...
Dobri rezultati doveli su ga do mjesta izbornika hrvatske ženske rukometne reprezentacije. Bilo je to 2003. kada je Hrvatska bila domaćin Svjetskog prvenstva. Pomoćni trener bio mu je Vatromir Srhoj. No, tu epizodu Tomac će brzo zaboraviti jer je Hrvatska ispala već u prvom krugu. Tomac se vratio u Norvešku i zaposlio u tamošnjem savezu, a od 2010. pomoćni je trener norveške muške reprezentacije s kojom je osvojio dvije srebrne medalje na SP-ima 2017. i 2019.
Pet sati do Elveruma
U Norveškoj su mu rođene kćeri Teodora (1988.) i Marta (1990.). Obje su igrale za hrvatsku reprezentaciju. Marta je još aktivna, igra za Vipers, ali i za norvešku reprezentaciju, s kojom je osvojila europsko i svjetsko zlato.
– Baš sam se ovih dana vratio iz Hrvatske. Odmarao sam se u Opatiji. Sad kad se sjetim te 1986. godine... Otišao sam i rekao sam si da idem malo probati i vidjeti kako je tamo, kako je biti u inozemstvu. Kada sam nakon dvije-tri godine vidio kako je tamo, kako je sve sređeno i sve pod kontrolom, bio sam zadovoljan. Naročito mislim na brigu o djeci. Tada smo dobili prinove, imali smo malu djecu i vidio sam da je tamo za njih odlično. Supruga i ja tako smo odlučili ostati u Norveškoj. Tada rukomet kao sport još nije bio toliko jak, ali je život bio jako sređen te smo se dobro snašli.
Što radite u slobodno vrijeme?
– Ništa posebno. Moj je hobi rukomet. Radim svaki dan u savezu, a kada dođem kući pratim sve što se događa na europskim parketima. Pratim norveške reprezentativce, pratim i zbivanja u Hrvatskoj. Vjerujem da ću skoknuti do Elveruma kada PPD Zagreb bude ondje gostovao. Moram do Elveruma voziti pet sati, ali nije to problem. Vjerojatno ću otići i do Lillehammera kada ondje bude gostovao PSG. Moram se malo vidjeti sa Sagosenom, ipak je on ključni igrač reprezentacije – rekao je Tomac koji nakon opatijskih vrućina trenutačno uživa na ugodnih dvadesetak stupnjeva koliko je u Trondheimu.
O djeci se brinu kao vuk o ovcama..