Ne znam ja igrati drukčije nego napadački, čule su se riječi trenera Marija Kovačevića uz teren na stadionu Ivan Kušek-Apaš nakon što je njegov Slaven Belupo u sadržajnoj 3:2 pobjedi zasluženo svladao momčad Osijeka koja je uoči tog dvoboja bila u naletu. A sada je u najvećem naletu upravo klub iz Koprivnice. Na ljestvici HNL-a farmaceuti se nalaze na šestom mjestu pobjegavši sa začelja lige, ali posebno impresionira pogled na tablicu forme jer u posljednjih pet kola Slaven je najbolja momčad lige. Jedini su u tom periodu s dvoznamenkastim bodovnim kontom, točnije 11 bodova, a prvi pratitelji na toj tablici forme su Rijeka i Varaždin. Igrali su odlično i prije tog niza, protiv velikih suparnika, no rezultati nisu dolazili, ali ipak nisu dopustili da ih to pokoleba. Naravno, s obzirom na ovako sjajnu formu, a i na činjenicu da u sljedećem kolu Koprivničani igraju u Maksimiru protiv ošamućenog Dinama, nije čudo da je Kovačević uz pripremu utakmice ovog tjedna imao i pregršt medijskih obveza.
– Tako je, kako je, znam da i vi svoj posao morate raditi – uz smijeh je počeo razgovor Kovačević.
Stalno tražim skromnost
Prije nego što ste stigli na klupu Slavena, rezultati su bili jako loši. Kakav je bio govor tijela igrača u vašim počecima i kako ste ih uspjeli mentalno podići?
– Nije bilo lako. Vidjela se baš nesigurnost kod igrača, iako su i oni bili svjesni da tu postoji kvaliteta. Nije bilo lako ni kolegi treneru prije mene, puno igrača stiglo je u ekipu kad je već sezona počela, neki su trenirali, a neki nisu. Ma uvukla se tada nesigurnost u sve pore kluba. Kad sam pregovarao s Belupom, dobro sam analizirao sve igrače i shvatio da je to jako dobra ekipa. Odmah sam im prvi dan rekao da znam da od njih mogu izvući nešto pozitivno, baš sam bio uvjeren, a oni su tada osjetili da mogu. Trebalo im je ohrabrenje.
S druge strane, koliko je sad nakon ovako odličnog naleta forme zahtjevna zadaća držati igrače na zemlji, držati ih da ne "polete"?
– Stalno moramo ostati skromni što se tiče svega osim količine rada na terenu, to uvijek govorim. U sportu i nogometu rijetko se kad gleda što je bilo prije, uvijek se moraš dokazivati i uvijek te svi gledaju po onoj zadnjoj utakmici koju si odigrao. Mislim da imam u kadru pametne dečke koji to razumiju. Moramo trenirati još bolje i jače, bez obzira na bolju ili lošiju formu.
Je li napadački orijentiran nogomet vaš identitet? Uspjeli ste taj način ugraditi i u igru Slavena, koji je često bio poznat baš po suprotnome.
– Trener sam koji pokušava učiti svoje igrače da baš igraju nogomet. Baš je sada u Belupu bilo najviše skepse oko toga, jer Belupo je igrao samo da osvoji bodove, a ne da proba igrati. Igrali smo mi dobro i prije ovih dobrih rezultata, ali nismo imali sreće i bodovi su nam nezasluženo izmicali. Tada je počela priča "ne može Belupo igrati napadački nogomet i osvajati bodove". Ma zašto ne bi mogao? Mislim da, ako ekipa želi osvajati bodove, mora imati igru. Igra je ta koja donosi rezultat i bodove.
Ljudi na temu vas često zanemaruju činjenicu da ste, prije dolaska s Varaždinom u prvu ligu, kao trener u niželigaškom nogometu u 15 sezona sedam puta osvajali naslov prvaka. Koliko je bilo zahtjevno to postići?
– Ne zna puno ljudi koliko je to teško. Još u tim ligama često radiš bez stožera i pomoćnika pa moraš sve sam osmisliti, napraviti i postići. Nisam nikad prihvaćao da se nešto ne može, i to se pokazalo dobrim kroz rezultat. Ako želiš biti prvak bilo koje lige, bilo kojeg ranga, u odnosu na konkurenciju u toj ligi u kojoj jesi moraš imati pravu igru i biti najbolji. Dosta trenera odmah počne u prvoj ligi, a meni je put bio ovakav da sam dosta toga morao napraviti prije prve lige i drago mi je da sam imao takav put. Čak mi je sada i puno lakše kad imam stručni stožer s kolegama koji mi pomažu.
Crepulja je bogomdan
Mnogi vaši igrači trenutačno igraju u sjajnoj formi, ali jedan od onih koji najviše impresionira je 31-godišnji veznjak Ljuban Crepulja, koji je stigao iz rumunjskog Voluntarija. Koliko je važan za momčad?
– On je motor naše ekipe. Sjećam ga se kad je prije bio u Belupu, davno je on otišao u inozemstvo (nap. a. 2016. godine). Zapamtio sam tog dečka jer je tada već pokazivao veliku kvalitetu. U međuvremenu je promijenio dosta klubova i država, ali gdje god je igrao, bio je standardan i važan za momčad. On nam je bogomdan, a sad je još i iskusniji. Samo da znate, on nije prošao ni pripreme kako treba i još je daleko od sto posto, štedimo ga i pazimo na treninzima da bi mogao igrati utakmice, i sa svim tim problemima ovoliko je dobar. Kad prođe prave pripreme na zimu, bit će još i bolji. Ima vrhunsku lijevu nogu, zna igrati u posjedu i odgovoran je izvan posjeda, puno polazi od njega za nas.
Slavenu slijedi gostovanje kod Dinama u petak. Hoćete li se i dalje držati svoje filozofije i ići se nadigravati?
– Sigurno da hoćemo. Naravno da puno toga ovisi o tome koliko ti protivnik dozvoli, ali idemo igrati svoju igru. Može bilo tko govoriti što želi, Dinamo je Dinamo i bez obzira na svoje probleme, ima ogromnu kvalitetu. U dobrom smo naletu i sportski se nadamo da možemo doći do dobrog rezultata. Svjesni smo da ćemo možda ipak morati trpjeti u nekim situacijama, ali siguran sam da će doći period utakmice u kojem ćemo se igrom nametnuti Dinamu i pokušati ga ugroziti. Sigurno nećemo tamo izvjesiti bijelu zastavu, ali treba nam naša najbolja izvedba da bismo tamo osvojili bod ili bodove. Ako budemo hrabri i odlučni, onda se to može dogoditi – rekao je Kovačević, i za kraj dodao da mu je zdravlje sasvim u redu i da su svi najnoviji nalazi dobri nakon što je dobio bitku protiv karcinoma pluća!
Sve najbolje u daljnjem oporavku