Ne događa se baš svaki dan da jedan Hrvat postane dio Guinnessove knjige rekorda. Od službenih 41.528 rekorda koji postoje, Hrvati su do proteklog vikenda držali 23, a onda smo na utakmici Prve HNL između Slaven Belupa i Hajduka dobili i 24. rekordera. Nakon postojećih hrvatskih rekorda u Guinnessovoj knjizi za, primjerice, najveću slaninu, najveću kutiju za kokice ili najkraće vrijeme u kojem je netko auto pregurao na distancu jedne milje, sada kao rekordera imamo i najmlađeg kapetana u povijesti bilo koje prve lige na svijetu.
Polivalentnost pomaže
Riječ je o Lovri Zvonareku, veznom igraču Slavena koji je tijekom vikenda bio kapetan protiv splitske momčadi te tako sa 16 godina, 11 mjeseci i 16 dana oborio rekord koji je od 2015. držao Norvežanin Kristoffer Ajer, koji je bio kapetan u dresu IK Starta sa 16 godina, 11 mjeseci i 20 dana.
– Zaista nisam znao za taj podatak, tek sam ga saznao kad je utakmica završila. Naravno da je osjećaj nevjerojatan i poseban kad se sruši takav rekord, ali ne trebam se time puno zamarati. Moram dodatno raditi, fokusirati se na svoj nogomet i na to da budem što bolji na terenu. Ovako nešto daje mi veliku sreću i želju za obaranjem što više rekorda, ali ponavljam, ne zamaram se time previše kako ne bih izgubio fokus na nastavak karijere – započeo je razgovor Zvonarek, koji za svojih 16 godina zvuči nevjerojatno zrelo.
Je li neobično biti kapetan kad si najmlađi u momčadi? Naravno da ovo pitamo uz malo šale, znači li to da si ti sada na terenu autoritet veteranima poput Krstanovića, Parackog i Božića?
– Haha, da, bilo je puno šale oko toga među nama igračima, ne mogu reći da nije, ali istina je da smo mi kao ekipa svi povezani i da je tu naša snaga. Iskreno, ne mogu ja imati autoritet pokraj takvih igrača, iza kojih je po 15-20 godina karijere i koji su puno toga prošli. Ali, s druge strane, kapetansku vrpcu shvatio sam kao veliku obvezu i potrudio sam se na terenu biti primjer drugima svojom igrom i agresivnošću na terenu, potrudio sam se pokazati koliko mi je stalo.
Koliko ti je u karijeri pomoglo to što si polivalentan, što možeš odraditi svoje zadaće na veznom, na krilu i u samom napadu?
– Puno mi je to pomoglo. U svakom dijelu terena drukčiji su zadaci i za svaku poziciju moraš znati kako se ponašati. Recimo, ako si naučio kako se za poziciju napadača kretati pred protivničkim golom i zabiti gol, to je dobro i za tebe i za trenera, jer svi imate više opcija.
Često si izjavljivao da želiš samo uživati u nogometu, ali često smo čuli i da nakon dolaska u neki velebni klub igrači više ne mogu uživati u nogometu. Što misliš hoćeš li i dalje uživati u nogometu dođeš li na onu najvišu razinu?
– Svaka razina nosi svoje obveze i na svakoj je novoj razini nogomet i sve oko njega drukčije, ali nikad neću zaboraviti to da radim ono što volim i da je to najveće bogatstvo. A kako će mi biti ako, daj Bože, dođem na neki najviši nivo, vidjet ćemo, ali zasad baš uživam u svakom trenutku i volim sve što radim. Kad voliš to što radiš, sve je puno lakše i to onda ne može biti posao.
Proveo si već nekoliko treninga u Bayernu pod Martinom Demichelisom. U kakvom si trenutačno kontaktu s ljudima iz njemačkog prvaka? Što ti je tko rekao o tebi općenito, ali i o tvojoj ulozi za budućnost?
– Sada je plan otići na kraju sezone u Bayern. Još se točno ne zna hoću li ići u B ekipu ili u prvu ekipu, a postoji i mogućnost da treniram s prvom ekipom i igram za B ekipu. Sve smo to dogovorili još u devetom mjesecu prošle godine i pustili su me da nastavim ovdje kako bi vidjeli cijeli razvoj situacije. Sad ćemo početkom svibnja odlučiti što ću za sljedeću sezonu, ali miran sam što se tiče svega, ne paničarim i koncentriran sam na ovo gdje sam sada, a to je sljedeća utakmica sa Slavenom.
Čuo sam se s Gabrielom
U Bayernu su trenutačno i dva Hrvata, Josip Stanišić, koji nastupa za prvu ekipu, i Gabriel Vidović, koji je na svojevrsnom prijelazu iz B momčadi u prvu ekipu. Jesi li se čuo s njima i je li ti drago što će te tamo dočekati i pokoji Hrvat?
– Cijela ta prilagodba bit će lakša kad znam da ću tamo imati nekoga tko zna moj jezik i tko me malo bolje razumije. S Gabrielom sam se upoznao i porazgovarali smo o svemu, odličan je dečko, a Josipa tek moram upoznati – zaključio je Zvonarek.
>> Ante Čačić novi trener Dinama:
