Ulazak u igru u 80. minuti, pobjeda protiv Latvije i sjajna prilika u završnici u kojoj su nedostajali centimetri da debi okruni golom. Marco Pašalić u subotu je ostvario dječački san.
– Osjećaj je bio neopisiv, bio sam zahvalan do neba izborniku što mi je pružio priliku i minutažu. Bio sam blizu gola, jednostavno sam zahvalan na svemu, ostvario mi se san da igram za hrvatsku reprezentaciju. To mi je bio najveći cilj u životu. Bitno je sad tako nastaviti i izboriti se da ostanem dio reprezentacije – rekao je Marco Pašalić nakon vikenda iz snova za stranicu Rijeke.
– Ovo je sjajan trenutak u mojoj karijeri, ali i priznanje za Rijeku u čijem sam dresu izborio svoje mjesto u reprezentaciji. Kao što sam veći istaknuo više puta, dolazak u Rijeku za mene je bio pun pogodak, rekao je Pašalić.
– Kad sam ulazio u igru, iskreno nisam previše razmišljao. Jedna misao koja se pojavila je to da mogu usrećiti moju obitelj, mamu i tatu što smo zajedno ostvarili ovaj san. Gol je bio blizu, ali ne treba razmišljati o tome, već idući put kad bude prilika da ju realiziram, rekao je Pašalić.
Hrvatska je slavljem u Latviji došla na korak do Eura.
– Bio sam presretan što smo pobijedili, presretan što sam debitirao, atmosfera je stvarno sjajna. Znamo za što igramo i dosad se uvijek pokazalo da je Hrvatska najbolja kad je najpotrebnije i da na kraju ostvari svoje ciljeve. Treba samo nastaviti ovako, ja ću uvijek dati svoj maksimum, ustvrdio je Pašalić.
Mobitel je nakon utakmice bio užaren, teško je bilo prebrojati silne čestitke koje su stigle. Veliki broj poziva, veliki broj poruka, a slobodno popodne u nedjelju bilo je idealan trenutak da dio vremena posveti obitelji. S malim vremenskim odmakom, kad prevrti film, osjećaj je i dalje nevjerojatan.
– Bilo je puno čestitki, jako puno ljudi poslalo je poruku. Iskreno, najbitnije mi je bilo da se čujem s obitelji, mamom, tatom i braćom. Nakon svega sam još jednom prevrtio film sve što se dogodilo. Kada sjediš na klupi i vidiš koji igrači su oko tebe, onda uđeš u igru i vidiš s kojim igračima igraš, to je nešto o čemu sam sanjao.
Hrvatska posljednju utakmicu kvalifikacija igra protiv Armenije u Maksimiru u utorak od 20.45 sati.
– U dobrom smo ritmu, odigrali smo dobru utakmicu u Latviji, sada moramo osvojiti protiv Armenije tri boda da potvrdimo plasman na Euro. To bi za mene bila najveća čast, da budem dio ekipe koja je izborila plasman na Euro.
Zanimljivo, Pašalić nije bio ni na pretpozivu za ovu akciju. Od napadača na pretpozivu su bili Josip Brekalo, Petar Musa, Dion Drena Beljo i Franjo Ivanović, no Dalić se odlučio za 23-godišnjeg napadača Rijeke. A vatreni je nedavno u intervjuu za Večernji list govorio o svojim roditeljima i povratku u rodni kraj.
– Moji su trenutačno i u Njemačkoj, ali planiraju se za stalno vratiti u Vinkovce. Odradili su svoje, red je da se odmore i vrate korijenima.
Iako je Marco rođen u Njemačkoj i tamo napravio prve nogometne korake, u duši je Hrvat.
– Odrastao sam tamo, igrao tamo, ali od prvog dana ovdje sam osjetio tu neku ljubaznost. Ljudi se ovdje više vode srcem, nema toliko stresa, problema, a država je puno manja od Njemačke. Ovdje su ljudi sretniji iako imaju manje, tamo nisu iako imaju više. Osim toga, u Njemačkoj je rad i disciplina, nema uživanja. Ovaj životni stil više mi se sviđa", kaže Marco koji je od obje sredine nešto pokupio.
Jedno je vrijeme radio na baušteli.
– Morao sam ići na bauštelu jer nisam htio ići u školu. Otac je rekao da idem za učitelja tjelesnog, ali nije mi se svidjelo. Rekao mi je da onda ne sjedim doma, nego da radim. Brat i ja tako smo svaki dan išli na bauštelu. Spavali smo zajedno u krevetu, a on ima 1,96 m, možete si zamisliti kako je to. Posao je kretao od 8.30 sati, a radio sam ono što je ostalim dečkima bilo dodatno, što ne bi stigli. Uglavnom sam vadio i vozio beton na otpad. Kasnije sam i krečio. Tjedan dana prije priprema za Dortmund radili smo noćne smjene u jednom supermarketu, krečili smo, no tu sam si zaradio da imam za Dortmund. S obzirom na taj posao, trenirao sam navečer. Na trening juniora nekad sam išao i s ljestvama jer sam se morao žuriti. Bilo je naporno, ali to je bilo jedan od najljepših perioda u mom životu. Skromno se živjelo, ali tada si najsretniji, ništa ti ne nedostaje. Sada da moram što popraviti po stanu, znao bih sam zahvaljujući tome. A da me brat zove da treba pomoć, išao bih, zašto ne – rekao je Pašalić koji je igrao za druge momčadi Stuttgarta i Borussije Dortmund, a od ove sezone je u Rijeci što se pokazalo kao pun pogodak.
Znači :Može se ,Rađe o njemu svaki dan neg o Ibrahimoviću...