Hrvatski rukometaši napustili su Svjetsko prvenstvo prije gotovo tjedan dana, no još ima Hrvata koji su tamo aktivni. U Egiptu su do kraja ostali najbolji hrvatski rukometni suci – Matija Gubica i Boris Milošević. Oni će suditi utakmicu za treće mjesto između Španjolske i Francuske.
Njih dvojica počela su suditi 1999. godine. U Egiptu se baš te godine održalo Svjetsko prvenstvo. Ne vjerujem da su na početku karijere, gledajući Svjetsko prvenstvo te 1999. godine, pomislili kako će za 22 godine u toj istoj dvorani suditi, primjerice, finale. A to se lako može dogoditi.
– Od 2006. postali smo međunarodni suci. U proteklih 15 godina dijelili smo pravdu na pet europskih i pet svjetskih prvenstava, a sudili smo i na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine. Što se tiče Lige prvaka, sudili smo četiri puta na završnom turniru, a prije nekoliko mjeseci i prvi put finale između Kiela i Barcelone. Dvaput smo sudili i na završnom turniru Lige prvakinja, 2011. i 2013. godine – kaže Gubica.
Što se tiče finala na velikim rukometnim natjecanjima, sudili su finale Europskog prvenstva 2018. godine, u Zagrebu kada su igrale Španjolska i Švedska te finale Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2019. godine kada su igrale Danska i Norveška.
– Možda bi bilo koje finale više da Hrvatska nije igrala u završnicama europskih i svjetskih prvenstava. No nije nam žao što nije tako. Bolje da Hrvatska osvaja medalje nego da mi fućkamo finala. Inače, mi smo jedini sudački par na svijetu koji je na istom prvenstvu sudio polufinale i finale – istaknuo je Milošević.
U brojkama to izgleda ovako – više od 300 međunarodnih susreta, 19 velikih natjecanja, osam finala.
– Posjetili smo i sudili u ukupno 36 zemalja – ističu uglas.
Još imaju samo jednu želju...
– Suditi finale na Olimpijskim igrama – reći će Gubica.
A kako je sve počelo?
– Obojica smo igrali rukomet 10-ak godina i sasvim slučajno smo se, na poziv tadašnjeg predsjednika Zbora rukometnih sudaca Osijek gospodina Ive Pranjića, odlučili okušati kao suci. Tada smo bili premladi za trenerski poziv i o njemu nismo razmišljali. Najzanimljivije je da nam se odmah svidjelo kako to sve izgleda i nekako smo odmah osjetili da bismo mogli biti dobri u tome – kaže Gubica.
Rukometni suci podvrgnuti su vrlo strogom režimu, konstantno moraju biti u punoj formi. IHF-u i EHF-u svaki mjesec moraju slati izvještaju o broju odrađenih treninga, a svakih pola godine prolaze rigorozne kontrole. No naši Osječani s tim nemaju nikakvih problema, već su godinama u samom svjetskom sudačkom vrhu.
– U dvorani nas dvojica ne smijemo navijati za Hrvatsku, skakati i slaviti golove. Možemo eventualno zapljeskati – otkriva Matija.
Obojica imaju svoje firme, Boris ima informatičku agenciju, a Matija marketinšku.
– Drukčije ne bismo mogli raditi budući da sudimo između 80 i 100 dana na godinu – kaže Gubica.
Kakvi su Boris i Matija izvan rukometa?
– Važno je da su suci u paru i dobri prijatelji, a mi to doista jesmo. Borisu sam vjenčani kum. Obojica smo oženjeni – istaknuo je Matija.
Planiraju suditi do 2024. godine. Dakle, ako im promakne suđenje finala na Igrama u Tokiju, zadnja šansa bit će Igre u Parizu 2024. godine.
– U karijeri smo sudili zaista puno utakmica, ali najteža do sada svakako je ona između Egipta i Danske u četvrtfinalu. Trebalo je imati hrabrosti na kraju prvog produžetka isključiti Hansena i dodijeliti sedmerac domaćinu te na kraju drugog produžetka istu stvar ponoviti, ali ovoga puta na drugoj strani – zaključio je Milošević.
