Hrvoje Horvat mlađi, novi izbornik rukometaša Hrvatske, rođen je 1977. godine u Bjelovaru. Zašto mlađi? Zato što je njegov otac također Hrvoje Horvat, proslavljeni hrvatski rukometaš koji je s bjelovarskim Partizanom osvojio Kup prvaka, a s reprezentacijom bivše Jugoslavije i olimpijsko zlato u Münchenu 1972. godine. Tata Horvat imao je i veliku čast nositi zastavu bivše Jugoslavije na otvaranju Olimpijskih igara u Montrealu 1976. godine.
– Hrvoje se rodio u Bjelovaru jer sam to vrijeme živio u Hrvatskoj. Potom sam kratko otišao u Njemačku da bih se 1979. godine vratio u Bjelovar. Hrvoje je počeo trenirati rukomet negdje s pet-šest godina. U to su vrijeme starije sestre, Vanja i Jasenka, već bile sportašice. Vanja je trenirala rukomet i bila je jako dobra.
>>> Pogledajte izjave naših rukometaša nakon povratka sa Svjetskog prvenstva
Toliko dobra da je imala ponudu Trešnjevke, no odlučila se radije posvetiti studiju stomatologije pa je sport ostao u drugom planu. Jasenka je trenirala plivanje, bila je čak prvakinja Slavonije. No, kako u Bjelovaru nije bilo zimskoga bazena, nije imala uvjete za kvalitetnije treninge pa je na kraju prestala – kaže Hrvoje Horvat stariji.
Horvat mlađi prošao je sve mlađe kategorije u Bjelovaru, a kada je s 18 godina upisao Kineziološki fakultet, prešao je u Zagreb. U to vrijeme Zagreb je imao superjaku momčad u kojoj su igrali Ćavar, Tomljanović, Jelčić, Bilić...
– Kako nisam mogao dobiti pravu priliku pored svih tih velikih igrača, otišao sam igrati u Medveščak. I tako sam igrao i studirao dok se nisam opet vratio u Zagreb gdje sam počeo igrati na srednjem sve više i više – govori Horvat.
I sam će danas priznati da je najbolju utakmicu u dresu Zagreba odigrao 14. prosinca 2002. godine. Zagreb je gostovao kod Kiela i trebala mu je pobjeda za plasman u četvrtfinale Lige prvaka. Kiel je u to vrijeme bio jak, igrali su tada Stefan Lövgren, Morten Bjerre, Martin Schmid, a na vratima su bili Herning Fritz i Mathias Andersson.
Od naših igrača igrao je Davor Dominiković, a na klupi je sjedio Zvonimir Noka Serdarušić. Horvat je odigrao sjajno na mjestu srednjeg vanjskog. Postigao je sedam pogodaka i Zagreb je pobijedio sa 28:24. Bilo je to vrijeme kada je Horvat dijelio svlačionicu sa Sulićem, Maglajlijom, Lackovićem, Špoljarićem, Farkašom, Špremom, Matoševićem....
Nije se ugurao u Portugal
Dakle, većina tih igrača godinu dana kasnije postala je svjetski prvak, no za Hrvoja nije bilo mjesta u avionu za Portugal. Ipak su na mjestu srednjeg vanjskog tada bili Balić i Goluža.
– Što se tiče inozemstva, prvo sam igrao u Njemačkoj. Počeo sam u Flensborgu koji je tada igrao u trećoj ligi. To je bio klub u kojem su igrala rezerve Flensburga. Moje dobre igre u trećoj ligi primijetili su čelnici RN Löwena i pozvali me k sebi. Igrao sam Bundesligu, sve je bilo idealno dok nam se nije ozlijedio vratar.
U klubu su hitno angažirali Rusa Lavrova, a kako je tada mogao igrati samo jedan stranac, više nije bilo mjesta za mene. Pred kraj igračke karijere odigrao sam još dvije sezone u Švicarskoj, u klubu Luzern.
U tih nekoliko godina usavršio sam njemački jezik, a kada sam se vratio u Hrvatsku, počeo sam raditi kao trener u Dubravi. Ovim putem moram zahvaliti ljudima iz Dubrave koji su prepoznali moju trenersku kvalitetu. U jednu ruku oni su bili vidovnjaci jer su govorili da ću jednog dana dogurati do mjesta izbornika – kaže Hrvoje.
Nekako na kraju igračke karijere, a na početku trenerske, “zaljubio” se u rukomet na pijesku.
– Igrao sam nekoliko godina, osvojio sam brojne europske i svjetske medalje. Sjećam se EP-a u Umagu kada smo osvojili zlato. I dečki i cure. Bilo je nešto neponovljivo. Na finalu su bile sasvim ispunjene tribine teniskog stadiona Stella Maris...
Sjajan posao u Dubravi nije mogao proći ispod radara pa ga je uskoro angažirao Nexe na čijoj je klupi bio sve do sada, kad je dobio posao izbornika hrvatske rukometne reprezentacije.
– Mjesto izbornika nešto je što sam oduvijek želio, to je ostvarenje mog dječačkog sna. Tata je po rezultatima igrački puno uspješniji od mene, a ja ću to nadoknaditi u trenerskoj karijeri. Ne znam postoji li u svijetu ijedan slučaj u rukometu da su otac i sin bili izbornici Hrvatske. Tata je to bio samo na jednoj utakmici, onoj protiv Japana 1991. godine – kaže Horvat.
Sa sestrama Jasenkom i Vanjom u odličnim je odnosima, jedni drugima su velika potpora, stoga ne čudi da je prve čestitke nakon imenovanja dobio upravo od njih. Vanja se u međuvremenu prebacila u jedna drugi sport – bavi se preponskim jahanjem. Dugo godina bila je udana za Zorana Mamića, bivšeg nogometaša, danas trenera Dinama, dok je Jasenka bila udana za Iztoka Puca, jednog od najboljih svjetskih rukometaša, koji je nažalost preminuo. U međuvremenu je nakon duge i teške bolesti umrla i Hrvojeva mama.
Bio i ostao pravi vic-maher
– Uvijek ću se sjećati ljeta koje smo svi zajedno provodili u obiteljskoj kući u Staroj Novalji. To je naš centar svijeta, mjesto u kojem smo se svi opuštali, veselili. Koliko sam puta s pokojnim Pucom znao ići na noćno pecanje, koliko smo puta znali otići k susjedu Josipu Milkoviću i ispeći janje.
Iztok baš svima jako nedostaje, bio je poseban čovjek, jedinstven. Zanimljivo je da se i sestrina djeca bave sportom. Jasenkin Borut je tenisač, a Vanjin Bruno igra nogomet. Tko zna, možda će i moja djeca krenuti sportskim putem – govori Hrvoje.
Hrvoje ima dvoje djece, Bornu i Taru.
– Svi me pitaju kako to da nisam sinu dao ime Hrvoje. Mislim da bi bilo previše tri Hrvoja Horvata – rekao je novi izbornik koji ima veliku podršku supruge Aleksandre.
U Novalju je često znao navratiti i Zdravko Mamić, Zoranov brat.
– Što se tiče Mamića, jasno da sam ostao s njima u dobrim odnosima. To su ljudi velika srca bez obzira na to što većina misli drugačije. Čujemo se, družimo se bez obzira na to što Zoran i Vanja više nisu zajedno. Čak mogu priznati da sam nogomet počeo pratiti zbog Zorana, a taj me sport prije uopće nije zanimao. Kad je Zoki postao trener Dinama, onda sam znao otići i na utakmice – istaknuo je.
Hrvoje je bio poznat i po tome što je znao zbijati šale, izmišljati podvale. Najviše je “stradao” njegov kum Vlado.
– Prodao sam mu priču da je jedan njegov projekt na plaži Zrće dobio zeleno svjetlo. Čovjek je danima crtao skice, računao, preračunavao i na kraju shvatio da je sve to bila šala. Sjećam se jednog događaja kad sam jednom igraču Gorice prodao priču da su ga angažirali za snimanje reklame za jumbo plakat.
Mislio je da je šala, ali kad je vidio prave snimatelje, cijeli je dan radio sklekove, gurao rukometnom loptom automobil na parkiralištu. Kad je saznao da je sve to bila šala,, sedam dana me zvao u sedam ujutro i govorio – čestitam – zaključio je Hrvoje Horvat.
Sretno izbornice. Nadam se da si pogledao polufinalne utakmice i da nismo Golf 2 . Sretno ti bilo ali ima tu puno posla. Nije svake godine Graz i euforija. Previše testa gore. Nadam se da će se pisati dobroga poslijeije kvalifikacija, pak si ti isti vodio i treninge u pripremama za Egipat.