Gotovo svi hrvatski tenisači i tenisačice koje poznajemo počeli su igrati na zemljanim terenima. Ali na pitanje koja im je omiljena podloga, većina od njih reći će - trava! A tako je i s igračima iz drugih zemalja. Ne radi se tu o nekom teniskom snobizmu, nego jednostavno o tome da je na travi najlakše i najljepše igrati: nema (crvene) prašine, a nije ni tako tvrdo.
Tepanje “zelenoj travici”
No, radi se i o nečemu drugom. Najbolje je ono čega ima najmanje. A travnatih je terena i turnira na kojima se igra na toj podlozi vrlo malo. Zato i Wimbledon, kao najljepši zamak te travnate čarolije koji danas otvara svoja vrata, ima posebno mjesto među Grand Slam turnirima.
Tepanje “zelenoj travici” našeg Gorana Ivaniševića dobilo je već mitske razmjere, kao što je bilo i njegovo (iznenadno) osvajanje tog turnira 2001. No, i ostali naši tenisači i tenisačice vole Wimbledon i rado mu se vraćaju.
- Nama Hrvatima trava tradicionalno leži. Ja sam čitav život proveo na zemlji, na njoj sam i odrastao, ali najbolje rezultate postigao sam na travi - kaže Nikola Pilić, koji je u Wimbledonu najdalje dogurao 1967. kada je u polufinalu poražen od Australca Johna Newcombea nakon velike borbe u četiri seta.
Pilić je na terenima All England Cluba postigao 20 pobjeda (uz 15 poraza), a jednak broj pobjeda ima još jedna hrvatska legenda - Franjo Punčec, samo uz sedam poraza. On je dva puta igrao u polufinalu: 1938. izgubio je od Amerikanca Dona Budgea, a 1939. od Amerikanca Bobbyja Riggsa.
Punčec i Pilić dijele treće mjesto po broju hrvatskih pobjeda u Wimbledonu, a na prvom i drugom mjestu su, naravno, Goran Ivanišević (49-14, 77,7 posto) i Marin Čilić (31-13, 70,5 posto).
Lijep učinak u Wimbledonu imao je i Mario Ančić (17-6, 73,9 posto), koji, na žalost, zbog bolesti i ozljeda, nije realizirao svoj talent do kraja. A baš mu je u Wimbledonu išlo, 2004. igrao je u polufinalu (izgubio od Roddicka), a od trave se oprostio s dva wimbledonska četvrtfinala, 2006. i 2008., oba puta izgubio je od Rogera Federera. Kojega je debitirajući na tom turniru 2002. godine senzacionalno izbacio u prvom kolu.
Ivan Ljubičić nije imao puno uspjeha u seniorskoj konkurenciji (8-11, tri puta u trećem kolu), ali je zato bio finalist među juniorima. Godine 1996. izgubio je u čudnoj završnici od Bjelorusa Volčkova (gotovo tijekom cijelog susreta žalio se na ozljedu), koji poslije i nije napravio neku profesionalnu karijeru.
I Ivo Karlović ima bogatu prošlost u Londonu. Već u prvom nastupu 2003. godine u prvom je kolu izbacio branitelja naslova i tada drugog tenisača svijeta Australca Lleytona Hewitta, što je bila jedna od najvećih senzacija. Godine 2009. Ivo je došao do četvrtfinala, ali ondje mu se ispriječio Roger Federer. Karlovića nema ove godine u Wimbledonu, nije tražio pozivnicu ni za kvalifikacije koju bi vjerojatno dobio, pa iz toga možemo zaključiti da je očito završio karijeru, ali to još nije javno objavio.
Ove ćemo godine na jedinom Grand Slam turniru na travi biti zastupljeni s jednim tenisačem, Marinom Čilićem, i trima tenisačicama, Petrom Martić, Donnom Vekić i Janom Fett koja je prošla kvalifikacije. Mogao je nastupiti i Borna Ćorić jer mu zaštićeni renking to omogućuje, ali otkazao je nastup i posvetit će se pripremama za Umag. Pa, da vidimo što nas čeka?
Čilić je 14. nositelj
Naš najbolji tenisač posljednjih godina Marin Čilić postavljen je za 14. nositelja, što mu omogućava da u prvim kolima izbjegne najbolje. Ipak, suparnik mu je prilično dobro plasiran, riječ je o Amerikancu Mackenzieju McDonaldu, 52. tenisaču svijeta. Sučelili su se samo jednom, na Australian Openu 2019., a pobjedu je odnio Međugorac.
U ženskoj konkurenciji Jana Fett imala je tu “sreću” da je zapadne najbolja tenisačica svijeta Poljakinja Iga Swiatek. Njihov je dvoboj na programu u utorak, naravno, na središnjem terenu, što je velika čast za Swiatek, ali i za našu Fett.
Petra Martić turnir će otvoriti protiv Amerikanke Shelby Rogers (37. na WTA listi), svoje partnerice u igri parova na mnogim turnirima, a Donna Vekić protiv devete igračice svijeta, Amerikanke Jessice Pegule.
Treba napomenuti i to da u konkurenciji muških parova naslov brane Nikola Mektić i Mate Pavić.
Na Wimbledonu ove godine nema bodova (nego samo bogate novčane nagrade), što će donijeti znatne turbulencije na ATP listi. Novak Đoković će kao lanjski pobjednik ostati bez 2000 bodova, pa ga očekuje pad na sedmo mjesto. Nadal će skočiti na treće.
