Sara Skendrović (23) uspješna je nogometašica zagrebačkog Dinama, a odnedavno je i civilna pilotkinja. Za sada ih u Hrvatskoj ima samo tri, a Sara je četvrta koja bi uskoro trebala sjesti za upravljač jednog od zrakoplova Croatia Airlinesa.
– Računam da bih se mogla zaposliti već negdje u lipnju. Inače, moj san o letenju traje od sedme godine kada sam se prvi put vozila zrakoplovom i kada sam vidjela da je žena pilot – rekla je Sara.
Zanimljivo je da igra u napadu kada je riječ o velikom nogometu, dok je u malom nogometu vratarka.
Uzor mi je Mbappé
– Branila bih ja i veliki, ali sam preniska. Ne mogu skočiti do vratnice. Inače, bila sam šest godina vratarka rukometašica Lokomotive. U rukomet me otjerao tata Vladimir koji je cijeli život igrao nogomet, ali je bio protiv toga da žene igraju nogomet. Igrao je za zagrebačke plave, a poslije je bio uspješan trener. Primjerice, vodio je Samobor kada su u hrvatskom kupu igrali s Dinamom 1:1 – kaže Sara.
Prvi dodir sa sportom ipak je bio nogomet. Trenirala je s dečkima u Vrapču kao jedina djevojčica. Pet godina starija sestra trenirala je sinkronizirano plivanje.
– Kad sam trebala potpisati seniorski ugovor s rukometašicama Lokomotive, odustala sam. Nisam se htjela vezati ugovorom, a ja se nisam vidjela u rukometu, pa sam se sa 16 godina upisala u nogometni klub Dinamo. Igram napadača. Prošle sezone zabila sam deset, a ove sezone tek dva. Trenerica Marija Damjanović kaže mi da imam osjećaj za pogodak. Nisam ni brza, ne postižem pogotke glavom. Tip sam igrača kao Filippo Inzaghi, a moj uzor je Francuz Mbappé – istaknula je Sara.
Uoči nastavka prvenstva Dinamo je treći, iza Splita i Osijeka.
– Moram reći da je klub vrhunski organiziran. Imamo opremu kao prva momčad Dinama, uvjeti su sjajni. Jedino što nismo plaćene kao muškarci. Dobivamo tek neke naknade u visini 1000 kuna mjesečno – rekla je Sara koja je dokapetanica u klubu.
Za žensku reprezentaciju Hrvatske ne igra.
– Teško je upasti pored igračica Splita i Osijeka, ali i onih koje igraju u inozemstvu. Iz našeg kluba samo je Stanić u reprezentaciji, ali ona uglavnom sjedi na klupi za rezerve – zaključila je Sara poglavlje o sportu.
San o letenju počeo se ostvarivati kada je upisala Fakultet prometnih znanosti. Za smjer civilni pilot primali su samo 18 studenata.
– Da bih se uopće upisala, morala sam položiti vrlo zahtjevan ispit iz engleskoj jezika i proći napredni liječnički pregled. Po ocjenama iz srednje škole i kada sam ispunila ova dva uvjeta, bila sam deveta na listi. Fakultet je izuzetno težak, mislim da je čak teži od medicinskog. Pola predmeta i ispita su na engleskom jeziku. Nakon tri godine imam zvanje prvostupnika inženjera aeronautike – istaknula je Sara.
Iza sebe ima 195 sati leta. Od toga samo 12 sati i 20 minuta pokriva fakultet, a sve ostale sate polaznici moraju plaćati sami. A svota nije mala – 300.000 kuna. Bez pomoći obitelji to bi bilo nemoguće. Dizali smo kredite kako bih imala za satove letenja. Zato nije ni čudo što je od 18 samo osam uspjelo financirati letenje – rekla je Sara.
Je li je bilo strah kod prvog samostalnog leta?
– Više sam bila uzbuđena, a kada me je prošla uzbuđenost, onda se pojavio strah. Nakon deset sati leta s instruktorom krenula sam na samostalne letove. Prvo sam vozila Cessnu, a moj prvi let trajao je 45 minuta. Najviše sam letjela na visini 4000 metara, a osim Cessne vozila sam Diamond Katanu i Pfeiffer 44. U 195 sati leta bila sam na svim aerodromima u Hrvatskoj, Ljubljani, Mariboru, Grazu i Balatonu – kaže Sara.
Bez susreta s pticama
Sada čeka ispite u Hrvatskoj agenciji za civilno zrakoplovstvo kako bi dobila dozvolu za letenje.
– Svi ti ispiti su isključivo na engleskom jeziku. Iza mene je već osam ispita i svih osam sam prošla. Ostalih šest ću položiti u ožujku i onda se nadam zaposlenju u Croatia Airlinesu. Na zadnjem natječaju Croatia Airlines primila je 18 studenata. Svi su oni bili studenti s mog fakulteta i svi iza sebe imaju 195 sati leta. Želja mi je sjesti za upravljač Airbusa – naglasila je Sara.
Svoju budućnost vidi u ovom poslu.
– Svi kažu da je Emirates vrh vrhova. Biti njihov pilot u prijevodi znači 15.000 eura mjesečne plaće, stan i hrana u Dubaiju i tako dalje... To bi bio vrhunac moje karijere. Mislim letjeti do 55. godine – rekla je Sara.
Je li u 195 sati leta bilo kakvih problema?
– Pa i nije. Najveći problem na koji sam naišla vozeći Cessnu kada sam ušla u oblak i krila i kotači su se odmah zaledili na niskim temperaturama. No, na fakultetu sam jako dobro naučila, pogotovo na simulatoru, da nema mjesta panici ni u jednom trenutku. Polako sam se spuštala dok nisam izašla iz oblaka i na određenoj visini čekala sam da se led otopi. Viđala sam puno ptica, ali nijedna se nije zaletjela u mene, niti ja u nju – rekla je Sara.
Dečko?
– Ništa za sada. Nije mi to na listi prioriteta. Prvo karijera, a onda ostalo. Teško bi netko pratio moj ritam. Jedino ako je iste struke kao i ja. Tko zna, možda uskoro upoznam nekog zgodnog pilota – zaključila je Sara.
Sažetak teksta, mala digla nos jako visoko...