Od danas pa sve do 20. svibnja u Istanbulu će se odvijati Svjetsko prvenstvo u boksu za žene, a na njemu će hrvatske boje braniti četiri dame, dvije Zagrepčanke (Nikolina Ćaćić 52 kg, Sara Beram 63 kg) i dvije Splićanke (Dea Bolanča 57 kg, Marija Malenica 60 kg).
Prije polaska na najveće svjetsko natjecanje nakon Olimpijskih igara porazgovarali smo sa zagrebačkim dijelom ekipe s kojom je u glavni turski grad otputovao Franjo Kristić, inače klupski trener (Omega) naše jedine olimpijke Nikoline Ćaćić.
Problem je dioptrija, a ona je na poprište svjetske smotre otputovala bez jasne ideje može li i na Svjetskom prvenstvu biti konkurentna kao na Olimpijskim igrama u Tokiju.
– Ove smo godine formu više tempirali za Prvenstvo Europe do 22 godine na kojem sam osvojila srebro nego za ovo natjecanje. Naime teško je u tako kratkom vremenskom razmaku dvaput dovesti formu na vrhunac. No u dobrom sam stanju i zanima me kako ću se snaći na svom prvom seniorskom svjetskom prvenstvu.
U tome će joj olimpijsko iskustvo biti od pomoći, ali ne previše u smislu analize suparnica.
– U Tokiju sam boksala u kategoriji do 57 kilograma, a ovdje ću do 52 kilograma. Uz to sa seniorskom konkurencijom nisam posve upoznata. No bit će mi to prilika za nova iskustva i dobra priprema za sve turnire u 2023. godini na kojima će se skupljati bodovi za nastup na Olimpijskim igrama u Parizu.
S Nikolinom smo razgovarali za vrijeme posjeta ministra obrane Marija Banožića HBS-u. On, čini nam se, na našu najbolju boksačicu ozbiljno računa kada je riječ o ugovornim pričuvnicima, odnosno sportašima koji služe u redovima Hrvatske vojske. No za to postoji jedan uvjet.
– Trenutačno jedina prepreka jest moja dioptrija. Ideja je da nakon Svjetskog prvenstva odem na završni pregled i da se podvrgnem laserskoj korekciji kratkovidnosti. Prognozirani oporavak trajao bi dva tjedna pa bih tako bila spremna za uvrštenje u sljedeći naraštaj sportaša vojnika.
A tih 4000 kuna, koliko ugovorni pričuvnici dobivaju od MORH-a, u takozvanim malim sportovima važna je stavka.
– Da, to je neki fiksni prihod, dodatna motivacija za rad. Uz taj novac te ono što dobivam preko HOO-a mogla bih zacijelo više ulagati u sebe, u prehranu, terapije i slično. Istome se statusu (ugovorne pričuvnice HV-a) nada i Sara Beram (BK Petar Zrinski), koja već ima dodirnih točaka s vojskom.
– Kao klub treniramo u objektu koji je u sklopu Hrvatskog vojnog učilišta “Franjo Tuđman”, a onamo na treninge dolazi, rekla bih, 80 posto kadeta i djelatnih vojnih osoba. A mi ih treniramo kao i svoje boksače, ali i rekreativce. To su ljudi koji na vojno učilište dođu sa zavidnom općom tjelesnom spremom i dobrom motorikom odnosno koordinacijom pa se s njima može jednako raditi kao i s boksačima.
Kazuje nam Sara da i ona ima neku vojnu žicu.
– Njihovo je ustrojstvo slično našem sportskom. I vojnici, baš kao i mi sportaši, moraju imati red, rad i disciplinu. Vjerujem da bih, kao magistra kineziologije, mogla doprinijeti vojnom sportu.
Uz to što trenira buduće časnike Hrvatske vojske, sedmerostruka seniorska prvakinja Hrvatske Sara Beram ima i svoj tjelovježbeni biznis.
– Otvorila sam firmu Calisthenic Body, koja se bavi kondicijskom pripremom sportaša, ali i individualnim treninzima opće populacije. Imam svoj prostor u Vrapču. Trenirala balet i atletiku Ambiciozna Sara, kojoj će ovo biti drugo Svjetsko prvenstvo, u Istanbulu se nada medalji.
– Prvi sam put nastupila 2016. u Astani i tada sam izgubila u prvom kolu. No sada sam, nakon šest godina rada, bolja boksačica. Uostalom, u međuvremenu sam bila treća na Prvenstvu Europske unije i pobjednica turnira Beogradski pobjednik na kojemu je bila jaka konkurencija pa imam pravo biti optimistična.
Kad smo joj kazali da je šteta što je za današnje prilike relativno kasno počela boksati, Sara je odgovorila:
– U specifikaciju bavljenja sportom idealno je krenuti s 14,15 godina, a do tada je dobro promijeniti više aktivnosti. Ja sam devet godina trenirala balet, a potom i atletiku. Stoga sam u boks ušla s razvijenom motorikom što je važno za lakše usvajanje boksačkim tehnika.
