Tog 13. lipnja 1973., prije okruglih 50 godina, birokrati iz Jugoslavenskog teniskog saveza donijeli su na svom sastanku u Beogradu odluku koja je po njima bila jedina ispravna. Zbog toga što nije nastupio za Jugoslaviju u dvoboju Davisova kupa s Novim Zelandom, u svibnju u Zagrebu, Nikola Pilić "doživotno je diskvalificiran".
"Generalni tajnik Teniskog saveza Jugoslavije Petar Marinković i savezni kapetan tenisača inž. Radmilo Nikolić saopćili su na konferenciji za tisak da je Nikola Pilić zbog nekorektnog odnosa prema reprezentaciji i dezavuiranja TSJ doživotno brisan s popisa reprezentativaca. Isto tako osuđen je stav skupine tenisača koji odluku o kažnjavanju Pilića namjeravaju bojkotirati izostankom s turnira, a također i postupci američkog tenisača Jacka Kramera koji se solidarizirao s tom skupinom tenisača.
Akcija TSJ u međunarodnoj organizaciji, rečeno je na konferenciji, naišla je na podršku članova Svjetske organizacije, a rumunjski savez uputio je i brzojav u kome pozdravlja ovu akciju", objavio je Večernji list dan poslije kratku, ali i senzacionalnu vijest.
Ni pet stranica nije pomoglo
Ona će pokrenuti lanac događaja koji će imati dalekosežne posljedice za svjetski tenis i položaj tenisača, ali razgovor s Nikolom Pilićem (83) o tome započeli smo pitanjem kako se on osjećao u trenutku kad je doznao za suspenziju.
– Očekivao sam takvo što, ali bila je to velika glupost. Pa, ja sam 12 godina nastupao za reprezentaciju Jugoslavije, a igrao bih i u Zagrebu da isti tjedan nije bio i Masters parova u Montrealu za koji sam izborio pravo nastupa. A do preklapanja je došlo zbog rata između ATP-a i ITF-a i nesređenog odnosa među njima – kaže danas Pilić, koji sa suprugom živi u Opatiji, obrazlažući:
– Nisam mogao dopustiti da mi propadne cijela godina dubla, a i nisam želio iznevjeriti svog partnera Australca Allana Stonea i ostaviti ga na cjedilu. I ljudima iz Saveza to sam unaprijed najavio, bio sam na razgovoru kod generala Dušana Koraća, tadašnjeg predsjednika TSJ-a, i poslije im u pismu od pet stranica pokušao objasniti svoju stranu priče.
GALERIJA Ivanišević: Dražen me vodio do wimbledonske pobjede, drugo objašnjene ne postoji
Sve je bilo uzalud, Pilić je bio drastično kažnjen, valjda za opomenu drugima...
– Možda se oko toga i ne bi digla tolika prašina da su Franulović i Jovanović u dvoboju parova pobijedili Fairlieja i našeg Hrvata Onnyja Paruna. Na žalost, izgubili su i mi smo od Novog Zelanda doživjeli ukupni poraz s 2:3 (Parun je dobio sva tri meča – op. a.), a ja sam proglašen glavnim krivcem za to. Neki su dobili političke poene, a ja sam u Splitu ostao bez jednog zemljišta koje su mi prije toga darovali kao zaslužnom sportašu, ali nije mi žao.
Tadašnja svjetska teniska organizacija prihvatila je jugoslavensku suspenziju pa Pilić nije mogao nastupiti na velikim međunarodnim turnirima, pa ni na Wimbledonu. E, tada je nastao pokret otpora, čak 81 tenisač solidarizirao se s Pilićem i bojkotirao Wimbledon.
– Bio je to najveći bojkot u povijesti tenisa. Osim Jacka Kramera podršku mi je pružio i Francuz Philippe Chatrier, koji je poslije bio predsjednik ITF-a. Čak 13 igrača iz prvih 16 bili su na mojoj strani. Amerikanac Stan Smith odbio je braniti naslov, a nastupilo je 12 igrača iz socijalističkog bloka, među njima Jan Kodeš, koji ga je i osvojio. I Kodeš bi otkazao turnir, ali nije smio, dolazio je iz Čehoslovačke, a ona je, kao i ostale socijalističke zemlje, bila solidarna s Jugoslavijom – napominje Pilić, koji je s pravom ponosan na ta zbivanja.
– Moja je suspenzija izazvala revoluciju, postala je inicijalna kapisla za velike reforme koje su uslijedile u svijetu tenisa. Organizatori su morali shvatiti da turnira nema bez igrača. Više nas nisu mogli tretirati kao krumpire, gurati nas u tijesne svlačionice. Ojačalo je udruženje profesionalnih tenisača (ATP), čemu sam i sam pridonio u njegovim počecima, pa su znatno povećane i novčane nagrade – ističe Pilić.
VEZANI ČLANCI:
Ponosan sam na Novaka
Toliko da je pobjednik ovogodišnjeg Roland Garrosa Novak Đoković inkasirao 2,3 milijuna eura. No to spominjemo samo uzgred, Novaku, bivšem Pilićevu učeniku, novac u Parizu nije bio najvažniji, nego to da je osvajanjem 23. naslova na Grand Slam turnirima ostao jedini na vrhu.
– Head je od mene tražio kratku videoporuku o Đokoviću, a ja sam rekao: "Veliki igrač i veliki čovjek". Jer što drugo reći o tenisaču koji drži gotovo sve rekorde, a k tome je donirao devet milijuna dolara stradalima u poplavama i epidemiji. Ponosan sam na njega! – zaključio je Pilić.
