Mnogi su to već možda i zaboravili, ali Italija je aktualni nogometni prvak Europe. Nije to bilo tako davno, u ljeto 2021. na Wembleyju su izabranici Roberta Mancinija pobijedili Englesku i po drugi puta u povijesti te zemlje osvojili kontinentalni naslov. Nakon što nisu otišli na Mundijal u Rusiju došli su do kraja na "multinacionalnom" korona-Euru. Nije ih bilo ni na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Mogu li sada opet do kraja?
Italija se diči nogometnom poviješću, a sadašnjost joj, budimo iskreni, baš i nije jednake sreće. Nikada se nije dogodilo da su propustili dva svjetska prvenstva zaredom, a na Euru se nadaju ponoviti doseg s prošlog izdanja. U njega ulaze s novim izbornikom. Pet godina Mancinijeve ere je iza Azzurra, a nakon njegovog nenadanog, pomalo i naprasnog otkaza kormilo je preuzeo iskusni Luciano Spalletti. Nakon godina i godina tesanja trenerskog zanata u brojnim domaćim klubovima, kruna karijere bila mu je konačno osvajanje Serie A s Napolijem prošle sezone. Uspjeh je to kojeg je i sam Spalletti okarakterizirao kao najvećim u njegovoj karijeri, a poziv Talijanskog nogometnog saveza, rekao je, ne bi odbio nikada u životu.
U Spallettijevo vrijeme Italija je odigrala šest utakmica s vrlo šarenim učinkom. Spalletti je debitirao u Skopju protiv Sjeverne Makedonije u rujnu i odigrao tek 1:1. Tri dana kasnije na San Siru je u utakmici koju je morao dobiti, dobio Ukrajinu s 2:1. U listopadu je bez problema sredio Maltu, a onda je uslijedio povratak Italije na Wembley. U dvoboju za prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini Engleska je bila bolja s 3:1. Pritisak javnosti, ali i rezultata, uspio je izdržati pobjedom protiv Sjeverne Makedonije u pretposljednjem kolu u Rimu. Uoči zadnjeg kola protiv Ukrajine u njemačkom Leverkusenu, cijela je Italija strepila od poraza. Da su izgubili od Ukrajine, Talijani nakon dva svjetska, ne bi otišli ni na Europsko prvenstvo. Srećom po njih, završilo je 0:0 pa se kampanja Euro 2024. za Italiju mogla početi pripremati.
Nikad nismo izgubili
A tamo - opet Hrvatska. I opet u možda presudnoj utakmici za odlazak u osminu finala. Ne bude li startnih "dva od dva" za obje reprezentacije u skupini, dvoboj koji se igra 24. lipnja s početkom u 21 sat na Red Bull Areni u Leipzigu mogao bi biti odlučujući. U isto to vrijeme u Düsseldorfu će igrati Španjolska i Albanija, a možda dvije, možda tri reprezentacije prođu dalje. Što se tiče Hrvatske i Italije, nas za dvoboje s Azzurrima vežu uglavnom lijepa sjećanja. Hrvatska i Italija do sada su se u službenim utakmicama sastale osam puta. Tri puta je pobijedila naša reprezentacija, pet je ogleda završilo neodlučenim ishodom, a poraza - nemamo. I voljeli bismo, jasno, da tako i ostane.
Prvi podsjetnik na hrvatsko-talijansku nogometnu priču je okršaj iz Palerma u studenom 1994. godine. Tada je Hrvatska sudjelovala u svojim prvim kvalifikacijama za veliko natjecanje, a momčad koju je tada vodio Tomislav Ivić (Miroslav Blažević je bio suspendiran) pobijedila je s 2:1. Bila je to pobjeda koja je vatrene zapravo prikazala na nogometnoj karti svijeta, utakmica koja će se zauvijek pamtiti.
Drugu pobjedu dočekali smo na Svjetskom prvenstvu 2002. godine. Italija je tada u Japanu i Južnoj Koreji bila jedan od glavnih favorita za zlatnu medalju. No, svjetski prvaci iz 2006. godine "slomit će zube" na Hrvatskoj u 2. kolu u japanskom Ibarakiju. Pogodak Christiana Vierija s početka drugog poluvremena u razdoblju od 73. do 76. minute preokrenut će Ivica Olić i Milan Rapaić. Iako Hrvatska pod vodstvom Mirka Jozića tada nije uspjela proći u osminu finala, i ta se utakmica pamti kao jedna od čuvenih u generaciji između one Bobana, Šukera i Prosinečkog i ove u kojoj smo danas. Treću pobjedu upisali smo u Livornu, u ljeto 2006. godine. Bio je to debitanski nastup Slavena Bilića na klupi naše reprezentacije, a kombiniranu momčad Italije pobijedili smo s 2:0 golovima dvojca Modrić - Eduardo.
Preostala tri dvoboja, od tada do danas završila su istim rezultatom - 1:1. Najprije smo s Talijanima remizirali u 2. kolu na Euru 2012. u poljskom Poznanu. A onda, dvije utakmice u kvalifikcijama za Euro 2016. završile su također podijelom bodova. Bilo je 1:1 i na San Siru u Milanu, ali i na Poljudu, u utakmici koja je ostala u sjeni neslavnog incidenta sa svastikom.
Igrači od kojih (ne) zastaje dah
Kakva je danas talijanska nogometna reprezentacija? Ima li mjesta strahu, panici ili nekom sličnom osjećaju kao nekada? Zaista, kad čovjek pogleda startnih 11 u duelu s njima u Japanu 2002. godine, zastane mu dah. Buffon, Maldini, Nesta, Cannavaro, Totti, Vieri pa Materazzi i Pippo Inzaghi koji ulaze s klupe... Ovo danas, realno, nije ta razina, ali je i dalje vrlo jaka reprezentacija.
Na golu je standardno, Gianluigi Donnarumma. Kapetan je reprezentacije, stijena u koju se pouzdaje talijanska nacija. Iako od 2021. više nema status "sina nacije" nakon odlaska iz Milana u bogati PSG, ovaj je 25-godišnjak i dalje figura broj jedan u momčadi. Zaista, ono što je donedavno bio njegov imenjak Buffon, danas je "mali Buffon".
Teško je zapravo odrediti nekih idealnih 11 u talijanskom nogometnom okruženju ovoga trenutka. Možda najbolje partije pruža prekaljeni rutiner, 34-godišnji Ciro Immobile. Da Talijani zapravo ovoga časa nemaju pravo rješenje za poziciju centarfora, možda najbolje sugerira podatak da od deset najboljih strijelaca ove sezone u Serie A, niti jedan nije talijanske nacionalnosti. Prednost u početnom sastavu Spalletti bi mogao dati Napolijevom Raspadoriju, ili pak Chiesi iz Juventusa.
U sredini, valja naglasiti Interovog Barellu, ali i Arsenalovog Jorginha, nekadašnjeg prvaka Europe s londonskim Chelseajem. Njima bi trebao pripomoći i iskusni Marco Verratti koji je po odlasku u katarski Al-Arabi malo pao u izbornikov drugi plan. Obrana je pak, s Napolijevim Di Lorenzom i Interovim Dimarcom možda i najtanji dio "squadre". I nešto na što bi svakako trebalo obratiti pažnju.
Može se, itekako
Hrvatska i Italija igrat će u Leipzigu, i ovoga puta bit će to dvoboj u kojem će izabranici Zlatka Dalića imati značajnu navijačku potporu. Sada bi to moglo biti od presudne važnosti, jer utakmica je ovo koja bi mogla donijeti na stol ili s njega pak odnijeti sve kada je riječ o plasmanu u sljedeći krug natjecanja. Utakmica je to od izuzetne važnosti, a u trenutnoj konstelaciji snaga držimo da je pozitivan rezultat za Hrvatsku u njoj itekako ostvariv.
Nije to samo zbog prethodnih susreta u kojima bi se Hrvatska uvijek postavljala na pravi način, već i zbog same prigode. Na velikim natjecanjima uvijek vatreni daju ono najbolje što imaju u trećim, posljednjim utakmicama u skupini. Nema nikakvog razloga da tako ne bude i ovoga puta.
Potencijalni sastavi:
HRVATSKA (4-3-3): Livaković - Juranović, Vida, Gvardiol, Sosa - Modrić, Brozović, Kovačić - Pašalić, Petković, Perišić
ITALIJA (4-3-3): Donnarumma - Di Lorenzo, Scalvini, Bastoni, Dimarco - Barella, Jorginho, Zaniolo - Berardi, Raspadori, Chiesa
