Švedska, Španjolska, Danska i Francuska – to je redoslijed prve četiri reprezentacije na netom završenom Europskom prvenstvu za rukometaše. Hrvatska je treće natjecanje zaredom daleko od medalja. Na Svjetskom prvenstvu u Egiptu 2021. godine osvojili smo 15. mjesto, na Olimpijske igre u Tokiju nismo ni otišli, a na ovom EP-u osvojili smo osmo mjesto. No, kada bismo gledali rezultate na tri velika natjecanja (EP, SP i OI) u posljednjih dvadeset godina, Hrvatska je i dalje u samom vrhu.
Isti osvajaju medalje
Po broju medalja od 2002. do 2022. godine na četvrtom smo mjestu. Osvojili smo 11 medalja, a ispred nas su Francuska (19), Španjolska (12) i Danska (12). Po broju zlatnih medalja smo na petom mjestu. Imamo naslov svjetskih i olimpijskih prvaka iz 2003. i 2004. godine. Po broju zlata prva je Francuska (10), ispred Danske (5), Španjolske (4) i Njemačke (3). Po broju polufinala Hrvatska je na drugom mjestu sa 16 ulazaka među četiri najbolje reprezentacije. Prva je Francuska (19), a iza nas su Španjolska (15) i Danska (14).
Dakle, novi europski prvaci, Šveđani, daleko su od ovih brojki, no to je i razumljivo jer su imali ogromnu “rupu” kada je otišla generacija koju je trenirao legendarni Bengt Johansson. Šveđani su u posljednjih dvadeset godina osvojili tek pet medalja, i to svih pet u posljednje četiri godine. Hrvatska je posljednji put na postolju bila 2020. godine, što i nije tako davno u odnosu na Njemačku (2016. bili su europski prvaci i treći na Igrama u Riju). Kada se pogledaju sve ove brojke, ispada da medalje uglavnom osvaja pet-šest reprezentacija u posljednjih dvadeset godina. Naravno, prednjače Francuska, Španjolska i Danska, Hrvatska i Njemačka, a u novije vrijeme priključile im su se Švedska i Norveška. Ponekad znaju zabljesnuti neke reprezentacije poput Slovenije, Poljske, Islanda, Katara, Srbije i Rusije.
Što to Hrvatska nije imala na ovom EP-u, a prve tri reprezentacije su imale? Prvo, nismo imali dobre vratare. Švedska je imala Palicku, Španjolska Vargasa, Danska Landina, a Francuska Gerarda. To su sve vrhunski vratari, svjetske klase. Uostalom, svi oni su po postotku obranjenih lopti daleko ispred naših vratara. Ivan Pešić imao je tek 24 posto obranjenih lopti što ga je na kraju svrstalo na 30. mjesto u redoslijedu vratara po uspješnosti. Za dobar plasman morate imati odličnog vratara koji ima više od 15 obrana po utakmici. U svim našim utakmicama tu brojku samo smo jednom prebacili, i to protiv Islanda (Pešić) kada smo na kraju krajeva i pobijedili.
Bez prava na novi kiks
Nadalje, nismo imali kompletan kadar, što zbog velikog broja igrača zaraženih koronavirusom, što zbog ozljeda, a na kraju i zbog činjenice što neki dobri nisu bili pozvani jer u tom trenutku nisu bili u mislima i idejama novog izbornika Hrvoje Horvata. Za barem možda mali pomak u konačnom redoslijedu nedostajao je najbolji – Domagoj Duvnjak. Svi se još jako dobro sjećamo EP-a otprije dvije godine kada je odigrao sjajan turnir i na kraju je proglašen za MVP-a prvenstva. Igrao je tako dobro prednjega u obrani 5-1, čak bolje nego što je svojevremeno znao igrati Francuz Jackson Richardson.
Hrvatska je statistički još u vrhu, ali igrama smo trenutačno daleko od vrha. Nijedna ozbiljna reprezentacija nije kiksala triput zaredom na velikim natjecanjima, a nama se upravo to dogodilo. Sljedeća stanica je Svjetsko prvenstvo 2023. u Švedskoj i Poljskoj. Jako bitan turnir jer tamo će se dijeliti ulaznice za odlazak na Olimpijske igre u Parizu. Od 1996. do danas propustili smo samo Igre u Sydneyu i Tokiju.
>> Pogledajte i ovo
Analiza je skromna – tek „imali smo slabe vratare“! Imamo to što imamo! Ali, koliko ste hrvatskih kontri uspjeli vidjeli na ovome i prošlim velikim natjecanjima? Jeste li možda zamijetili kakve aktivnosti s krila: ono, krilo stoji u kutu, stoje oba krila, prima loptu i krene zauzeti što povoljniji kut - ? Ja sam uglavnom gledao opet i opet, kruženje lopte oko zone sve do pasiva, a onda panika!