Gledajući tu nevjerojatnu borbu s pet nokdauna između Tysona Furyja i Deontaya Wildera, u kojoj je čak i pobjednik (Fury) dvaput bio na podu, zapitali smo se postoje li teškaši koji nikad nisu bili u nokdaunu. I bogme takve nije bilo lako naći, pogotovo među prvacima. Na podu su bili i Muhammad Ali, George Foreman i Mike Tyson. Ali je u karijeri četiri puta bio na podu, a George Foreman dvaput, i to u jednoj borbi protiv Rona Lylea. Tyson je tri puta bio u nokdaunu, treći put to se dogodilo protiv Lennoxa Lewisa te nije bio u stanju ustati i nastaviti borbu.
Vitalij Kličko čelične brade
Čak je i nepobjedivi Rocky Marciano, teškaš koji je karijeru završio sa skorom 49-0, dvaput bio na podu. Rušili su ga Moore i Walcott, no on se uspijevao pribrati i potom nokautirati protivnike.
Jedan od rijetkih prvaka koji nikad nije bio na podu, ponajprije zbog svojih dimenzija, jest ruski div Nikolaj Valujev koji je sa svojih 213 centimetara i 149 kilograma bio najviši i najteži svjetski prvak u povijesti boksa. Kada je 2009., što mu je bio i posljednji meč u karijeri, izgubio svoj pojas WBA prvaka od Davida Hayea, Valujev je ostao na nogama. A rušiti ga nisu uspijevali ni prominentni teškaši tog doba Čagajev, Ruiz i tada već vremešni (45) Holyfield.
Nikad rušeni prvak bio je i Vitalij Kličko, ali ne i njegov brat Vladimir koji je bio veći prvak, ali je i više puta letio na pod. U jednoj borbi (protiv Samuela Petera) čak tri puta. I Vitalij je 2005. navodno ipak završio na podu, ali na sparingu pa se to, dakako, ne računa kao službeni podatak. Na podu je bio i za vrijeme svoje kik-boksačke karijere kada ga je rušio neki engleski suparnik.
Među vrlo rijetkim teškašima koji nisu nikad bili svjetski prvaci, ali nisu nikad bili ni na podu čak su dvojica Hrvata. Prvi je Željko Mavrović kojeg srušiti nije uspio ni Lennox Lewis, a drugi je kanadski Hrvat George Chuvalo. I dok se Mavrović od velikana iz svog vremena borio jedino s Lewisom, Chuvalo je testirao šake svim najvećim borcima svog vremena. Jest da je gubio tehničkim nokautom od Georgea Foremana i Joea Fraziera, no ti sudački prekidi bili su na nogama, a rušiti ga nije uspijevao ni Muhammad Ali koji ga je dvaput pobijedio odlukom sudaca. Nažalost, kao i mnogim drugim borcima, posebice bijelim, njegova koža lako je pucala pa je i zbog toga znao gubiti borbe.
Doduše, izvjesni Kanađanin Steven Weschler jednom prilikom javio se u eter kazavši da on ima dokaz da je Chuvalo bio u nokdaunu. S obzirom na to da je tom tvrdnjom uznemirio boksačke povjesničare, Weschler je objasnio na što je mislio:
– Ja imam dokaz da ga je na pješačkom prijelazu oborio kamionet Dodge Rum.
Još jednom našao se Chuvalo na podu, a tamo ga je poslala njegova prva supruga Lynn.
– Kada vidite da udarac dolazi usred borbe, vi se pripremite. Najgore je primiti udarac koji ne vidite, recimo teškim staklenim vrčem za vodu. To je bila najgora bol koju sam ikada osjetio, a suprugu nikad nisam pitao zašto je to učinila...
Ni Mavrović nije letio na pod
No vratimo se mi “Šaci sa Srednjaka” koji se može pohvaliti da ni kao amater ni kao profesionalac nije bio na podu.
– Ne samo da sam zbog toga ponosan nego sam i sretan. No to nije ništa u odnosu na Chuvala kojega ni Ali nije uspio srušiti. Štoviše, nakon njihovih borbi Chuvalo je govorio da Ali ima preslabe udarce.
Pitali smo hrvatskog Irokeza kako se postaje otporan na udarce. Je li to genetika ili trening?
– Puno više je u pitanju genetika nego trening. Svi vježbaju mišiće vrata, no primanje udaraca ne možeš vježbati. Otpornost na udarce manjim je dijelom pitanje snage vrata, a puno većim pitanje kostiju glave i prijenosa udarca na mozak – zaključio je Mavrović.
Mavrović bje veli znalac. Veliki borac. veliki šakač ! Sreo sam ga jednom na Stradunu . Bio je čak tjelesno malo slabiji od mene . Ali što to vrijedi. Vještina je važna. Šteta što se rano povukao.