Otišao je iz Rijeke s 19 godina. Odradio nekoliko mjeseci u mandatu
Branka Ivankovića dok je današnji Dinamov trener bio na klupi Rijeke, a
onda ga je vodio Nenad Gračan. I nakon sezone 1998./1999. kad je Rijeci
u posljednjem kolu nestao siguran naslov prvaka, Budan je mahnuo na
pozdrav domovini. Odigrao je u HNL-u samo 20 utakmica i zabio četiri
gola.
- Ne, nije bilo prerano. Uvijek sam mislio da se s mladima malo i
loše radilo. Zato sam izabrao svoj put. Prvi mi je vrata Italije
otvorio Predrag Naletilić - prisjeća se Budan.
Nakon Rijeke igrao je u Atalanti, Veneciji, Bellinzoni, Anconi,
Empoliju, Ascoliju i sada Parmi...
- Svaka je epizoda na svoj način bila posebna i važna za moju karijeru.
Ovo u Parmi je logičan nastavak, pravilan slijed.
Treneri koji su ostavili poseban trag?
- U Rijeci svakako Ranko Buketa i Zvjezdan Radin, oni su me vodili u
najranijim danima. U Italiji Mandorlini (Atalanta), Spaletti
(Venecija), Simoni (Ancona)...
Navodno ga žele Milan, PSG.
- Lijepo je čuti iako se ne opterećujem. Pogotovo godi kad te vežu uz
Milan. Istina, trenutačno su u groznoj situaciji, ali taj klub je nešto
posebno, a i njihov sam navijač. Ako bih mogao birati, onda bih ostao u
Italiji, ali da me zove PSG, išli bismo u grad svjetlosti.
Karijeru u rukama drži menadžer Oscar Damiani.
- Imamo sjajan odnos, međusobno povjerenje je ključ.
Reprezentacija...
- Ah, to sam uvijek sanjao. Dres iz Izraela držim u ormaru, to će
ostati uspomena za sva vremena.
Iako nije igrao u Svetoj zemlji, Budan je dotaknuo zvijezde kad ga je
pozvao Slaven Bilić. A recimo, idealan scenarij bi bio - prvi službeni
nastup u njegovoj Rijeci, 7. veljače, protiv Norveške.
- Nadam se da će se poklopiti. Nitko, vjerujte, ne bi bio sretniji od
mene. Jer reprezentaciji mogu i želim dati puno! - vjeruje Budan.
Najveća mu je želja bila i ostala reprezentacija
Hrvatskoj i Slavenu Biliću mogu dati puno
