Da su mjesec dana skupa zatočeni u karanteni, još bismo i shvatili, ali hrvatski rukometaši pripremaju se za EP tek desetak dana. I zato je odluka izbornika Line Červara da ih nakon osvajanja turnira u Austriji pusti u noćni izlazak u Split bila pogrešna, jednako kao i ona Bilićeva da pusti nogometaše u Funtanu.
U oba slučaja ishod je bio nepovoljan – igrači su izigrali povjerenje: kockasti su se napili i gotovo potukli, a kauboj Lacković pao je na čašu i rasjekao ruku. U vrijeme "team-buildinga" popularno je puštati igrače na "opuštena druženja radi podizanja momčadskog duha", no boca jedna, druga, treća i to se ubrzo pretvori u pijanku bez kontrole.
Naravno da se Lackoviću, možda i najmirnijem u cijeloj reprezentaciji, ta nesreća mogla dogoditi i u hotelskoj sobi ("ne možete ih držati pod staklenim zvonom"), ali čemu sudbinu izazivati. Blaž je dobro prošao, sjetimo se kako je Čupić iz čiste gluposti ostao bez prsta u Crikvenici ili kako je Pešić izboden, a Rumunj Cozma ubijen u diskaču. I to je bio samo običan, bezazleni izlazak koji je počeo lijepo, a završio u hitnoj.
Je li se Lacković popeo na stol ili je pod bio mokar, sad nije važno. Ostaje da je olako ostao bez nekoliko dana priprema, a mogao je ostati i bez EP-a. Mogu imati i 50 velikih natjecanja iza sebe, ali igrači ne smiju biti bez kontrole na pripremama. Smajlagić je jednom zaveo red, valjda ga ne treba opet zvati u pomoć.
