Kada im je nedavno Jasmin Repeša dao tri i pol slobodna dana, jedini od košarkaških reprezentativaca koji je te dane proveo u Zagrebu bio je najmlađi među njima Mario Hezonja (19). Kako to da nije odjurio u rodni Dubrovnik ili negdje drugdje duž obale, kao što su učinili stariji suigrači?
– Ja vam nisam lud za ljetnim radostima. Meni je bilo važnije raditi prevenciju za tetive, istezati se, trenirati s osobnim trenerom Sašom Bašćevanom. Osim toga, ja volim biti u Zagrebu. Dok sam u Barceloni, meni jedino što nedostaje jest grad Zagreb jer tu mi je i obitelj.
Totalni profesionalac sa 19
Otkako je počeo zagrebački dio priprema reprezentacije, Mario je u zanimljivoj prostornoj situaciji. S momčadi je na spavanju u hotelu Panorama, a par stotina metara prema trešnjevačkom placu nalazi se njegov zagrebački stan u kojemu je trenutno i baka koja sjajno kuha. No, kod nje je na objedu samo kada izbornik, kao jučer, da igračima slobodan ručak i večeru.
– Stan mi je toliko blizu da bih se mogao dovikivati s prozora. Provest ću popodne sa svojima doma, navečer možda s dečkima odem na bowling, no budite sigurni da ću u 23.59 biti u svojoj hotelskoj sobi.
Najmlađi naš reprezentativac je već sa 19 godina totalni profesionalac.
– Nikad dosad nisam zakasnio na trening i uvijek gledam da sam u svlačionici barem pet minuta prije. Doduše, kada je škola bila u pitanju onda sam imao drugačiji mentalni sklop. Tada sam od kuće polazio pet minuta prije početka nastave, a sada sam u stanju na trening krenuti i pet sati prije samo da budem siguran da neću zakasniti.
Za Hezonju i Šarića kapetan reprezentacije Roko Ukić kazat će da dugo nismo imali dva supertalenta takvih radnih navika, pa je možda i to razlog što Mario nema status klasičnog novaka.
– Uvijek se javim ljudima iz logistike i pitam da li treba nešto pomoći. Tako sam odgojen.
Dakako, ni dobar kućni odgoj ga ne spašava od izbornikovih izljeva ljutne kada počne griješiti u rješavanju taktičkih zadataka.
– I kada viče na mene, i kada mi 'sve skine s neba', ja znam da je to za moje dobro. Uostalom, ja cijenim tu Repešinu izravnost, to mi je bolje nego da mi iza leđa koluta očima.
Kako mu pristupa klupski trener u Barceloni Xavi Pascual?
– Kada su minute igranja u pitanju tu više dobijam od Repeše, no obojica mi pristupaju očinski. Zahvalan sam pomoćnim trenerima i izborniku što mi omogućuje dodir s pravom košarkom. Osjećam da mi se vraća taj osjećaj za igru.
Sve i dalje ovisi o meni
A njega u klubu nije dovoljno razvio jer je puno više trenirao nego igrao.
– Trening i utakmica skoro su dva različita sporta. S druge strane, rijetko bih naučio toliko bilo gdje kao što sam naučio na treninzima Barcelone i bolje je trenirati godinu dana s tim igračima nego što je bilo kakvo igranje za drugu momčad u drugoj ligi. Ti treninzi s igračima klase Navarra, Tomića i Huertasa pomogli su mi da se prilagodim na ove zahtjeve u reprezentaciji.
A njima se prilagodio i nama se čini da je on svoje mjesto među 12 putnika za Španjolsku već izborio.
– Ne mogu to reći jer još sve nije gotovo, sve i dalje najviše ovisi o meni.
>> Hezonja, razbijaj blokove jer si jak kao tvoje zidine
