Ivano Balić – najbolji igrač svijeta 2003. i 2006. "Rukometni Jordan", "Mozart" i "Ronaldinho" je imao čast nositi i zastavu na Olimpijskim igrama 2008. godine u Pekingu, a 2010. proglašen najboljim igračem svih vremena. Veliki emotivac, što je i uzrok čuvenog sukoba s Karabatićem i jedne od najpoznatijih slika s terena. Imali smo puno velikih igrača, no jedan je Ivano.
Lino Červar – trener koji je u roku 2 godine reprezentaciju podigao od zadnjeg mjesta do Svjetskog i Olimpijskog zlata. Uz uspjehe s reprezentacijom zaslužan i za brojne klupske naslove u Hrvatskoj i inozemstvu
Patrik Ćavar – zlato, srebro i bronca s velikih natjecanja, klupski prvak sa Zagrebom i Barcelonom, osvajač Kupa sa Zagrebom i Barcelonom, karijeru počeo s 15 godina. Brz, skočan i agilan unatoč visini od 190 cm, s lakoćom probijao protivničku obranu i zakucavao koš na slobodnim treninzima. Nakon fantastične rukometne karijere, koja je trajala 26 godina, prebacio se na tenis koji mu je velika ljubav.
Mirza Džomba – jedan od najboljih desnih krila na svijetu. Na EP 2004. u Sloveniji bio je najbolji strijelac prvenstva s 46 zgoditaka. Iste godine izabran je i u idealnu postavu na OI u Ateni. Kao član Ciudad Reala izabran je u najbolju postavu lige 2006. godine kada je bio i najbolji strijelac svoga kluba sa 136 zgoditaka.
Velimir Kljajić – osim Kljunove legendarne izjave s plivanjem nazad, često je znao reći i „Tko je uz mene - može ostati, tko ne može pratiti moj ritam - može odmah otići“. Jedan od najzaslužnijih za zlato iz Atene.
Iztok Puc – genij koji nas je prerano napustio. Jedan od najboljih rukometaša ovih prostora koji je svoju veličinu pokazao u polufinalu 1996. protiv Francuza kada je u ključnim trenucima ušao u igru ozlijeđen i osigurao finale.
Vlado Šola - S reprezentacijom je osvojio zlatne medalje na Olimpijskim igrama 2004., Svjetskom prvenstvu 2003. te na Mediteranskim igrama 1993. Srebrne medalje osvojio je s reprezentacijom na Svjetskim prvenstvima 1995. i 2005. godine, a brončanu na Europskom prvenstvu 1994. Kao trener vratara član se stručnog stožera reprezentacije pod vodstvom izbornika Slavka Goluže, s kojim je 2012. godine osvojio brončane medalje na Olimpijskim igrama i Europskom prvenstvu.
Petar Metličić – jedan od ponajboljih igrača u novijoj povijesti, kapetan reprezentacije nakon odlaska Slavka Goluže. Možda nepravedno u sjeni nekih drugih suigrača ali svojim igranjem obrane i napada, „čitanjem igre“ i ostavljanjem srca na terenu zauvijek upisan kao jedan od najvažnijih igrača reprezentacije. Zajedno s Ivanom Balićem osnovao rukometnu akademiju za dječake.
Slavko Goluža – vlasnik sve tri medalja iz zlatne trilogije, jedan od naših najboljih srednjih vanjskih. Uz igračke uspjehe kao izbornik reprezentacije osvaja i 3 brončane medalje na velikim natjecanjima
Domagoj Duvnjak - kao igrač RK Đakova debitirao je u 1. hrvatskoj rukometnoj ligi sa 16 godina, već dvije godine kasnije je postao najboljim strijelcem lige. Proglašen je najboljim rukometašem svijeta 2013. godine.
Igor Vori – praktički je debitirao za reprezentaciju u Portugalu 2003. i odmah nam svima pokazao da će biti jedan od nositelja igre u budućnosti. S reprezentacijom osvojio 9 medalja, a svojim osmjehom i borbenim duhom srca navijača.
Goran Perkovac – kapetan legendarne postave iz 1996., bogatu igračku karijeru nastavio je kao jednako uspješno kao trener u Švicarskoj. I dok svi pamte tko je nosio Hrvatsku zastavu na otvaranju pojedinih igara, pravi rukometni fanovi znaju da je upravo Perkovac dobio čast nositi ju na zatvaranju Olimpijskih igara u Atlanti.
Zlatan Saračević – osvajač brojnih medalja uključujući zlato iz Atlante. Popularni Sarač je s lakoćom pucao i lijevom i desnom rukom te parao mreže bombama, a kada je trebalo složiti „frku“ na terenu uvijek je bio na raspolaganju trenerima. Nakon igračke k arijere preselio se na klupu i nastavio biti uspješan trener.
Irfan Smajlagić – još jedna rukometna legenda koja je osvojila zlatnu trilogiju, doduše kao igrač i trener reprezentacije, a kao trener mlade reprezentacije, Ipe je 2006. godine uzeo još jedno svjetsko zlato. Zlatna ljevica hrvatskog rukometa i kralj desnog krila, čovjek s milijun rješenja koja su nam donijela mnoge titule a Smajlagića smjestila u vrh hrvatskog rukometa.
Valter Matošević – dovoljno je samo pogledati na kojim je sve natjecanjima nastupao naš riječki vratar: pet Europskih prvenstava, dvije Mediteranske igre, četiri Svjetska prvenstva, dvije Olimpijske igre i jedna Superliga. Još kad se tome pribroje sve medalje, uključujući zlatnu trilogiju, jasno je da moderni uspjesi hrvatskog rukometa nisu zamislivi bez Valtera na vratima.
