"La Pallamano secondo me" ili u prijevodu "Moje viđenje rukometa" knjiga je koju je izbornik hrvatskih rukometaša Lino Červar objavio u Italiji, a zainteresirala je i Francuze, koji je prevode. I premda bi naslov upućivao da Červar inzistira na pogledu kroza svoje naočale, jedan je od rijetkih trenera koji će pričajući upotrijebiti "mi", a ne "ja". Među rijetkima je koji želeći unaprijediti rukomet koristi spoznaje svojih kolega iz drugih sportova. Otišao je vidjeti kako treniraju nogometaši Juventusa i Intera, kako treniraju košarkaši u NBA, što zna odbojkaški trener Julio Velasco, kako s vaterpolistima radi Ratko Rudić. Štoviše, angažirao je za rad s talijanskim rukometašima i psihologa vaterpolske reprezentacije "azzurra". Kaže da cijeni sve trenere, ali neće propustiti istaknuti kako je svaki mogući trenutak koristio kako bi što više naučio od Vlade Stenzela, kako iznimno cijeni i Vinka Kandiju. Vodeći talijansku reprezentaciju rukometaša, u stručnom stožeru okružio se s mnogo stručnjaka različitih profila.
- Bez nauke nema napretka, svaki program u budućnosti treba biti vezan uza znanost. Vrijeme improvizacije je prošlost, pogotovo s mladima treba raditi na naučnoj osnovi - ističe Červar svoju vodilju u radu.
Naravno, mogućnosti određuju što se može na tom putu. Zato naš izbornik realno ocrtava pripreme za Svjetsko prvenstvo u Portugalu koje je pred vratima.
- Volio bih da smo imali više dana priprema, nedostatak je i što nismo imali jakih provjera. Nije imalo smisla ni igrati više dok se nismo, zbog obveza naših igrača u inozemnim klubovima, okupili u punom sastavu. Šveđani su mogli u tjednu igrati kontrolne utakmice u Njemačkoj, mi to nismo mogli. Svatko se pripremao u sklopu svojih mogućnosti, a Hrvatski rukometni savez i njegov Pool osigurali su nam dobre uvjete za rad.
- U skupini čekaju Argentina, Saudijska Arabija, Rusija, svjetski prvaci Francuzi i Mađari. Za drugi krug treba biti među prva četiri.
- Imamo mladu momčad, među najmlađima je na SP-u, i dečke ne treba unaprijed previše opterećivati suparnicima, koje mi u stručnom stožeru pozorno pratimo i analiziramo. Ići ćemo od protivnika do protivnika, pripremajući se dan za danom za utakmicu koja slijedi.
- Trenutačni rejting ne ide nam u prilog, u Portugal odlazimo kao posljednji s Europskog prvenstva...
- Da, brojke nam ne idu u prilog, ali kvalifikacijske utakmice s Češkom na kojima smo izborili put na Madeiru ohrabruju. Te su utakmice naš putokaz, vidjelo se da imamo igrače koji su gladni uspjeha, koji hoće slušati i boriti se. Bez toga nema rezultata!
- Za SP ćete prijaviti 15 rukometaša, ostaviti mogućnost angažiranja džokera, a na završni dio priprema u Portugal poveli ste sedamnaestoricu. I izabrali ste model sa tri vratara, po dva krila, tri kružna i šest vanjskih napadača. Ostavši u toj liniji tek s jednim ljevorukim.
- Analizom smo došli da nam odgovara taj model: imamo mlade igrače i odgovara nam brza igra, želimo sa što manje izmjena igrati protiv suparnika koji više mijenjaju. Imali smo neka druga razmišljanja glede lijevog krila, ali Kaleb je lakše ozlijedio lakat pa smo odlučili u krug vratiti Šprema. Imamo dvije rane: lijevo krilo i desnog vanjskog, a na SP nismo mogli s previše rizika. Uostalom, ima još dana do prijave, a možemo čekati s prijavom šesnaestog igrača, možemo pozvati i nekoga sa šireg popisa s kojim smo krenuli u ovu akciju.
- Igrači će biti neprekidno zajedno mjesec dana, donosi to napetost...
- Drukčije ne može, reprezentativci to moraju prihvatiti.
- Napetosti, pa i iskakanja je na prijašnjim velikim natjecanjima proteklih godina bilo i previše. I incidenata!
- Jović i Dominiković sami su razriješili svoj nesporazum. Svi se moraju ponašati kako treba, ne bude li tako, spreman sam one koje iskoče i vratiti iz Portugala. Nisam od onih koji autoritet grade prisilom i prijetnjama, autoritet se stječe znanjem i međusobnim poštovanjem. I mora se slijediti zajednička ideja! Ne može svatko ići svojim putem. Ili idemo zajedno, ili nikako! To je sport, ne vidim drugi način na putu do uspjeha.
Zvonimir VUKELIĆ
