Kakav je to osjećaj biti izbornik nacionalne vrste? Nama koji to nikad nećemo biti pokušao je objasniti Jasmin Repeša (53), izbornik naše košarkaške reprezentacije, kojeg za pet dana u Sevilli čeka prva utakmica Svjetskog prvenstva protiv Filipina.
- Kada ste klupski trener, imate odgovornost prema onima koji vas plaćaju, potom prema navijačima, ali i zaposlenicima kluba. A kada ste izbornik, osjećate odgovornost prema svakom građaninu, prema svima onima koji žele dobro svojoj reprezentaciji. Evidentno je da se prošle godine na EP-u nešto pokrenulo i da se otišlo korak dalje. Osjetimo mi to po ozračju oko reprezentacije, a prvi put osjetimo i velika očekivanja.
Veliki talijanski nogometni trener Giovani Trapattoni rekao je jednom: “S klubom sam bio kipar, a s reprezentacijom mikser”.
Igrači: Stroži je u klubu
- Posve mi je jasno što je htio reći. Klub je živi organizam u kojem se i tijekom sezone može nešto preslagivati, a u reprezentaciji se sve događa u vrlo malo vremena i ako se napravi jedna pogreška u programiranju ili selekciji, gotovo ju je nemoguće kompenzirati.
Neki su nam igrači kazali da je Repeša stroži u klubu nego u reprezentaciji.
- U trenažnom smislu sam jednako zahtjevan, no u klubu su igrači dobro plaćeni profesionalci, a ovdje se radi o nacionalnom naboju, o spremnosti tih igrača da ljude učine sretnima i to tako treba i tretirati. No, na obje strane ništa se ne smije dogoditi a da ja ne znam. Ako se uspostavi pravi odnos kakav mi sada imamo, nema razloga da dečki ne ostanu pola sata dulje vani ili da ručaju izvan hotela jer je promjena ambijenta i poželjna. Bitno je samo da mi se jave.
Je li to nešto što mu je došlo s iskustvom, jer dojma smo da je kao mlađi bio rigidniji?
– Jest, i to je i logično. Mlađi trener uvijek ima više nedoumica, strahova, nesigurnosti.
Je li uz sve moguće utjecaje sa strane sve teže animirati igrače za reprezentaciju?
– Da kucnem o drvo, mi imamo možda i nikad bolju situaciju. Možda bih je usporedio sa situacijom 1992. kada su svi jedva čekali da se okupe. A sjećam se još prije dvije godine, u kvalifikacijama, nismo imali 13. igrača i jedva smo se okupili.
U NBA ligi kažu da je najvažnija zadaća trenera da uredi odnose među igračima, a tek onda dolaze na red taktička priprema i vođenje utakmica.
- To pravilo vrijedi svuda i što je viša razina natjecanja to je ono značajnije. Po tome se vidi razlika između dobrih i vrhunskih trenera.
Potreba za adrenalinom
Za Repešinu profesiju kažu da je kruh sa sedam kora. Koliko je trenerski posao sladak, a koliko gorak?
- Trenerski se posao sastoji od uspjeha i neuspjeha koji su vrlo vidljivi, no sve to postane potreba za svakodnevnim uzbuđenjima i pojačanim adrenalinom. Košarka je momčadski sport u kojem nema neodlučenog ishoda pa su time i porazi češći, no s godinama ih počnete lakše podnositi. Ja, recimo, nakon utakmica, bez obzira na to kako završile, odem u šetnju, a šetati volim i ujutro, obično krug oko Jaruna, kada napravim i trbušnjake i dobro se istegnem. To je moj antistresni program.
Radite li to zbog gašenja vulkana nakon erupcije u svlačionici?
- Nakon utakmice, kada su glave još vruće, kažem samo program za sutra, a analizom utakmice s igračima bavim se kada je ja dobro proanaliziram. I to je došlo s iskustvom. Dok sam bio mlađi, odmah sam prigovarao igračima, bilo je i dolijevanja ulja na vatru. A baš tada to ne treba činiti jer su emocije na vrhuncu, a i uključeni su obrambeni mehanizmi pa se i među igračima kvare odnosi.
Repeša je trener već 25 godina. Koliko se taj posao za to vrijeme promijenio?
- Drastično. Kada sam bio trenerski početnik nije bilo sportskih direktora, nije bilo agenata, a danas je puno toga u klubu i oko njega. Promijenila se i metodologija rada, promijenili su se kriteriji u selekciji i čini mi se da mi treneri danas prerano odbacujemo klince koji nemaju vrhunske tjelesne sposobnosti. Oni koji pokažu da razumiju igru moraju dobiti više prilika.
Je li trenerima nekad bilo lakše? Jesu li prije bili kao mali bogovi?
- Bilo je više dugoročnog planiranja, a kada danas nekome spomenete olimpijski ciklus, ljudi vam se rugaju. Danas je borba godina za godinom, zapravo dan za danom.
No, Repeša se prošlo ljeto zaposlio upravo u klubu (Cedevita) koji je odlučio raditi na duge staze.
- Da sam u nekom stranom klubu, teško da bih bio izbornik. Ovako mi je puno lakše, posebice što sam u uređenom klubu u kojem sve štima. Nemam klupskih glavobolja.
>> Jasmin Repeša: Bojan Bogdanović je dobri duh reprezentacije
