Nakon Kijeva i trijumfa nad Ukrajincima nitko više nema pravo prigovoriti da Modrić i njegova generacija nemaju “muda” za velike stvari. Iako ih možda (još) nisu napravili s reprezentacijom, iako možda ni neće, imamo li pravo uopće reći da pobjeda u Kijevu nije – za povijest?
I kako je Luka Modrić još jednom, po tko zna koji put (Engleska dva puta, Austrija, Njemačka, Austrija, Turska dva puta, Srbija, Bugarska, Island...), na veličanstven način demonstrirao svu svoju ingenioznost, karizmu, polet, neustrašivost u najdelikatnijim trenucima za reprezentaciju.
Majstor i lider
Čvrsto stisnuta šaka, pogled u nebo i Lukin uzdah olakšanja: “Tooooooo!!!”, prizor iz hladnoga Kijeva koji je obišao svijet i koji vjerodostojno oslikava Modrićev odnos prema reprezentaciji – ona mu je svetinja! U to nitko nema pravo sumnjati. Ovaj kvalifikacijski ciklus, obilježen magičnim uzletima i neshvatljivim padovima nacionalne momčadi pod vodstvom Ante Čačića, nešto je najbolje što je Luka Modrić ikada odigrao u kockastom dresu; od prvoga do posljednjega nastupa čista i zadivljujuća manifestacija nogometnog majstorstva i liderske snage.
“Psssst, genius at work!” ili upozorenje: “Ne smetajte geniju dok radi!” Kako fanovi tepaju najvećemu tenisaču Rogeru Federeru za vrijeme njegovih mečeva, tako i maestralnu izvedbu našega Luke pratimo egzaltirani, u potpunoj tišini, u stavu mirno... Takvoga nogometaša nikada nikad nismo imali!
Godina u kojoj su mu se, na žalost, dogodili brodolomi s Turskom i Finskom i – nadamo se – samo odgodili plasman na Svjetsko prvenstvo svejedno ulazi u anale kao najplodnije razdoblje Modrićeve karijere. Pogledajte ovaj niz: prvak Španjolske, prvak Europe, osvajač španjolskog i europskog Superkupa s Real Madridom, najbolji vezist Lige prvaka, član idealne momčadi Lige prvaka, najbolji hrvatski nogometaš sezone u izboru Nogometnog sindikata i najnovije – nominacija za Zlatnu loptu France Footballa!
Naš “Luka zadarski” ponovno uz bok ili rame uz rame s najboljima na planetu, suigračem i prijateljem Cristianom Ronaldom, Neymarom i Lionelom Messijem u utrci za najprestižniju svjetsku individualnu nogometnu nagradu... Naglasit ćemo još jednom: takve visine ostale su nedostižne svim hrvatskim nogometašima prije pojave Luke Modrića.
Sve za plasman u Rusiju
Međutim, poznajući Luku i njegovu privrženost našoj stvari, potpuno smo uvjereni da bi čak i najveće priznanje mijenjao samo za – plasman s Hrvatskom na Svjetsko prvenstvo u Rusiju sljedeće godine. Svoje posljednje veliko natjecanje u karijeri i posljednji juriš na titulu svjetskoga prvaka. Ili barem jednu od medalja...
Kad se bude održavalo Svjetsko prvenstvo u Rusiji, Luka Modrić bit će duboko u 33. godini, što su, ako se vratimo malo u povijest, zapravo najbolje godine da se postane – svjetski prvak. U toj dobi okrunjeni su bili Francuz Laurent Blanc, Talijani Fabio Cannavaro, Pippo Inzaghi i Marco Materazzi, Španjolci Carles Puyol i Capdevila, a i legendarni vatreni lakat Aljoša Asanović u 33. godini odigrao je najbolje utakmice u karijeri, na SP-u u Francuskoj 1998. godine.
Čini se da je “Isusova dob” možda i pravo vrijeme za povlačenje sa scene i gornja granica do koje nogometaš Lukine energetske potrošnje može potegnuti. Sjetimo se samo kako su Robi Prosinečki i Davor Šuker u veteranskoj dobi, u 34. i 35. godini, izgledali na Svjetskom prvenstvu u Japanu 2002. godine. Bio je to promašeni izlet i neslavan oproštaj dvojice istinskih svjetskih nogometnih veličina, ali u to vrijeme već ocvalih, nemotiviranih i potrošenih.
Na kraju, kako god završila ova kvalifikacijska priča za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, jedna rečenica u ovome trenutku jednostavno je neizbježna: “Hvala ti, kapetane, najveći si”. Pa čak i ako ne vidimo Rusiju...
Dasoviću.....napokon nešto normalno.