S rukometašima Islanda odigrali smo posljednju utakmicu na jednom velikom natjecanju, a sada s njima otvaramo svoj nastup u skupini na Europskom prvenstvu.
Bez dva važna igrača
Prije godinu dana na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj pobijedili smo sa 34:33 i tom pobjedom osigurali si lakše kvalifikacije za Olimpijske igre u Londonu. Islanđani su u odnosu na tu posljednju međusobnu utakmicu oslabljeni za dva vrlo važna igrača. Nema Olafura Stefanssona, sjajnog ljevaka, ali ni razigravača Snorrija Gudjonssona.
Doduše, kod nas vjerojatno neće biti Ivana Balića, no s rukometnim Mozartom nikad se ne zna. Prije četiri godine odigrao je protiv Poljske prvu utakmicu bez ijednog treninga i bio najbolji igrač.
Pobjeda nad Islandom i osvojena dva boda za drugi krug bili bi velik korak k polufinalu. Ono što nam ide u prilog jest činjenica da od Islanda nikad nismo izgubili na velikim natjecanjima.
Na Europskom prvenstvu pobijedili smo 2006. u Švicarskoj (29:28) uz po devet pogodaka Lackovića i Balića te igrali neodlučeno 2010. u Austriji (26:26), uz pet pogodaka Čupića. Na Olimpijskim igrama pobijedili smo ih 2004. u Ateni (34:30), dok smo na Svjetskom prvenstvu prošle godine slavili u Švedskoj. Jedini put Hrvatska je izgubila u kvalifikacijama za dolazak na Europsko prvenstvo 1994., bilo je 22:24. No u Portugal smo ipak otišli mi jer smo ih na domaćem parketu pobijedili sa 26:18.
Hrvatska ima puno više osvojenih medalja od Islanda. Hrvatska je na velikim natjecanjima osvojila devet odličja, a Island se s takvih natjecanja vratio sa samo dva.
Nastaviti tradiciju
Kad već nikad dosad Hrvatska na velikim rukometnim smotrama nije izgubila od Islanda, bilo bi lijepo da nastavi tu tradiciju i na otvaranju Europskog prvenstva, večeras u Vršcu (početak u 20.15 sati).
Baš sam si mislio da ćemo proći bez copranja ali jbg... ZA SVE POSTOJI PRVI PUT!!! Ne želim loše dečkima ali ovakvi naslovi su krajnje nepotrebni. Takav pristup nam se redovito obije o glavu. Ni mene još nikad nije ubioo tramvaj ali to ne znači da ću prizivati nesreću...